Darko Hudelist
Istraživački novinar, publicist i autor


Ispovijest Ivića Pašalića
19. IV 2013.


Naslovnica
Ispis
Preuzimanje


S dr. Ivićem Pašalićem razgovarao sam, dva popodneva zaredom, u uredu njegove tvrtke Kapital Konzalting u naselju O2 u Odri, starome prigradskom mjestu na krajnjoj južnoj periferiji Zagreba, u neposrednoj blizini svih glavnih ulaza i izlaza na zagrebačke autoceste.

Naselje O2, koje je građeno tako da bude inkorporirano u staro naselje Odru, sastoji se od dvije paralelne ulice i tri reda stambenih zgrada, povezanih u jednu zaokruženu cjelinu. Ulice su međusobno spojene kružnim tokom tako da se, u biti, ipak radi o jednoj malo većoj ulici. Pašalić joj je dao ime (što je Skupština grada Zagreba, na njegov prijedlog, prihvatila) - Ivana Lackovića Croate. Slavni slikar-naivac, podrijetlom iz Batinske kraj Kalinovca, bio je njegov osobni prijatelj.

Sve do 5 ili 6 popodne, u naselju O2 vlada apsolutna tišina. Do Pašalićeva ureda, u Ivana Lackovića Croate 1, dopire samo kukurikanje pijevaca i lavež pasa iz obližnjih seoskih dvorišta, u starom dijelu Odre. No u kasnijim popodnevnim satima atmosfera tu ipak zamjetno živne, a parkirališta ispred zgrada u glavnom dijelu ulice gotovo se u hipu napune automobilima. To je znak da su se ljudi koji tu žive vratili s posla. A ima ih u cijelom naselju oko 400 (uglavnom mlađe obitelji s jednim ili dva djeteta).

U naselju ima 40 zgrada, u kojima je 340 stanova i poslovnih prostora, na ukupnoj površini od 40.000 kvadratnih metara. Pašalić je, međutim, dosad uspio prodati samo 135-140 stanova. Dakle, trećinu. Ostalo je neprodano, tj. prazno. Dok je, 2006. na 2007., Pašalić počeo graditi ovo naselje, mislio je da će sve stanove prodati relativno brzo i bez većih poteškoća. Jer, tada se u Zagrebu osjećao manjak od oko 12 tisuća stanova - toliko je, naime, potražnja bila veća od ponude. No recesija je u međuvremenu učinila svoje i sada prezaduženi, odnosno kreditima (ali i kamatama) preopterećeni Pašalić nastoji naći izlaz iz situacije u kojoj se našao.

U pregovorima je s Hypo Leasingom, u kojem je svojedobno digao kredit od 24 milijuna eura. Kako stvari stoje, ustupit će banci sve neprodane stanove i time izravnati sve svoje obveze (neplaćeni dio kredita, s kamatama). Ta se opcija razmatrala još 2010., no tada u Hypo Leasingu nisu prihvatili takav model.

- Iskreno rečeno - rekao mi je Pašalić - planirao sam na ovome projektu zaraditi nekoliko milijuna eura. To je bio potpuno realan plan. Prije toga radili smo u Istri, u Medulinu, projekt od 60 apartmana i to je bio jako dobar posao. To je bilo 2004. Sada smo po istom modelu htjeli napraviti nešto veće - ali eto vidite što nas je zadesilo...

Kako mi je Pašalić objasnio, ukupna knjigovodstvena vrijednost imovine u naselju O2 iznosi oko 209 milijuna kuna. Ukupan dug prema bankama iznosi 233 milijuna kuna, od čega 50 milijuna kuna kamata. Dosad je plaćeno 35 milijuna kuna kamata i glavnice.

Naselje O2 ("naselje obogaćeno kisikom", kako glasi njegova najzvučnija marketinška definicija) trebalo je imati nekoliko jakih aduta i komparativnih prednosti. Jedan od najjačih bila je ekologija. Zgrade su sagrađene na ekološkim načelima, u njima se troši manje energije za grijanje nego što je to uobičajeno (samim time manja je i emisija ugljičnog dioksida u okoliš), a krovovi zgrada su, što je naročita atrakcija, zapravo ravne zelene površine. Na njima (i to na specijalnoj spužvastoj podlozi) bukvalno raste trava.

- Ta trava - pojasnio mi je Pašalić - ima čitav niz pozitivnih efekata. To zelenilo proizvodi kisik. Drugo, to zelenilo smanjuje elektromagnetska zračenja u stanovima ispod, poboljšava izolaciju, troši jedan dio oborinskih voda...

Kako su zgrade u središnjem dijelu naselja međusobno spojene (u tzv. S-nizu), u početku se planiralo da se na njihovim krovovima napravi golf-teren. Onda se od toga ipak odustalo, u strahu da netko, kojim nesretnim slučajem, ne padne s krova. Osim toga, tvrdi Pašalić, u tvrtki je prevladalo mišljenje da je ta ideja ispred vremena i da je mnogi neće razumjeti.

Vlasnici Kapital Konzaltinga su Ivić Pašalić i njegova supruga Ksenija. U vrijeme prosperiteta (razdoblje 2005.-2009.) ta je tvrtka imala 8 zaposlenih. Ivić i Ksenija bili su u njoj direktori. No kad je u zadnjih 7-8 mjeseci tvrtka ušla u blokadu, broj zaposlenih u njoj se osjetno smanjio, tako da je trenutno zaposlena samo Ksenija. Ona, na neki način, i danas nadzire život u naselju i svakodnevno komunicira sa stanarima.

Ivić se u međuvremenu ponajviše bavi drugom tvrtkom "Mundus viridis" ("Zeleni svijet"), koja se bavi proizvodnjom peleta, specijalne vrste ekološkog goriva. U toj je tvrtki u zadnje tri godine zaposlio više od 100 ljudi, njezino je sjedište također u Odri, u naselju O2, dok se sama proizvodnja odvija u Vrbovcu.

Pašalić godišnje proizvede oko 10 tisuća tona peleta i to je biznis od kojega on i njegova obitelj trenutačno žive.

U subotu 13. travnja, kad smo obavljali foto-session za ovaj intervju, Pašalić me na nekih pola sata poveo naseljem. Uz ostalo, razgledali smo javne sadržaje u njemu. Nema ih mnogo. Naselje ima redom: trgovinu (i to ne bilo kakvu nego "Mercator''), ljekarnu, frizerski salon, dječji vrtić... Banke nema, ali je tu zato bankomat (Zagrebačke banke).

Bila je ideja da se u naselju naprave dva kafića, ali zasad nema nijednog, i taj se nedostatak baš osjeća. Pašalić mi je rekao da su se stanari iz jedne zgrade pobunili protiv izgradnje kafića jer su smatrali da će im to remetiti mir.

Nema također ni pošte, kao ni pekarne... No zato je tu izložbeni salon za pelet i peći na pelet, kao i salon za prodaju hotelskog namještaja.

Specijalna je atrakcija naselja - ali to je sadržaj preuzet iz stare Odre, na koju je neposredno nadovezana ova nova - crkva sv. Jurja. Glavni dio ulice u O2 gleda okomito na nju.

U subotu kasno popodne Pašalića je nazvao na mobitel njegov najstariji sin Dominik, koji živi i radi u New Yorku. Ivić ga je zamolio da ga nazove petnaestak minuta kasnije.

Kad smo se vraćali u grad, prošli smo pokraj zatvora u Remetincu. Sam me Pašalić, koji me vozio, upozorio da je tu, na desnoj strani, remetinečki zatvor. Odreagirao sam riječima: "Hej, pa tu ti je prijatelj!" Mislio sam, naravno, na Ivu Sanadera. Pašalić je to odšutio, nije mi ništa odgovorio.

Zapravo, žurio je na jedan vjerski, odnosno biblijski sastanak u jednu zagrebačku župu. Pašalić se, naime, u međuvremenu znatno promijenio, po mnogo čemu to više nije onaj stari Pašalić kakvog poznajemo, a bitna značajka ovoga novog Pašalića je snažna, duboka okrenutost prema Bogu i svakodnevno temeljito proučavanje Biblije...

 
 

* U prošlosti ste, kao jedan od najmoćnijih ljudi u HDZ-u i državi, imali image nedodirljivog i nepobjedivog političara. Činilo se da vam nema ravnog i da će se vaša moć povećavati s godinama. A onda ste, u zadnjih desetak godina, doživjeli dva poraza. Jedan na političkom planu, od Ive Sanadera; drugi na poslovnom. Priznajete li da su to bili porazi?

- Što se politike tiče, ja sebe uopće ne smatram gubitnikom nego pobjednikom. Iz vrlo jednostavnog razloga: onaj kojega je javnost smatrala pobjednikom, taj je danas u zatvoru i sudi mu se za vrlo teška kaznena djela. A ta su kaznena djela započeta krađom izbora unutar HDZ-a.

Činjenica je da sam odmah nakon toga išao u formiranje Hrvatskog bloka, kao nastavka Tuđmanove ideje, jer je bilo jasno da HDZ tu ideju više neće slijediti. Mi u HB-u bili smo najoštriji kritičari Sanaderove i Mesićeve vladavine, imali smo dovoljno hrabrosti da u vremenima apsolutne moći Ive Sanadera i Stipe Mesića budemo najsnažniji kritički glas. Zato sam ja vrlo ponosan na tih proteklih deset godina.

A kad je riječ o stanogradnji, to jest poraz, i to neugodan.

* Spomenuli ste sintagmu "Sanaderova i Mesićeva vladavina". Što, po vašem mišljenju, povezuje ta dva političara?

- To su ljudi koji su vodili hrvatsku državu, jedan kao predsjednik Vlade, drugi kao predsjednik države. U istom vremenskom razdoblju. A sadržajno - njihova je politika bila ista.

Stipe Mesić je, kao predsjednik države, trebao biti faktor korekcije i faktor stabilnosti, ali umjesto toga je bio faktor nestabilnosti i savršeno je dobro surađivao sa Sanaderom. Oni su podijelili interesne sfere, vrlo često na rubu zakonitosti, a u slučaju Ive Sanadera i s onu stranu zakona - a da niti u jednom trenutku nije bilo njihova međusobnog sukoba.

Vrlo je zanimljivo da predsjednik države, koji je imenovao i nadzirao važne segmente nacionalne sigurnosti, nikada ni u čemu nije primijetio kriminalne aktivnosti svojega kolege predsjednika Vlade.

* Ima li, možda, još nekih nepoznatih i nerazjašnjenih momenata kada je u pitanju HDZ-ov sabor u "Lisinskom" 2002., na kojem vas je Sanader porazio u utrci za predsjednika stranke?

- Spomenut ću detalj koji su meni posvjedočili Glavaš i Drmić. A to je da je Ivo Sanader dao nalog prije svega Glavašu, a onda i Drmiću, da ako ni krađa glasova ne bude dovoljna, da treba napraviti opću gužvu i inscenirati prekid sabora. Kad mi je o tome govorio, Glavaš je rekao: "Ja sam tek tada shvatio s kim imam posla i da ćemo za predsjednika izabrati monstruma!"

* Kad vam je to Glavaš priopćio?

- U jednome privatnom razgovoru, kad se, uoči sudskog procesa, nalazio u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Negdje krajem 2006. Išao sam ga tada posjetiti. A posjetio sam ga jer sam bio duboko uvjeren da je Sanaderova motivacija za pokretanje procesa protiv njega bila političke naravi. I rekao sam mu: "Branimire, sve što je bilo, ja ti opraštam, zato jer mi se ovo što ti Sanader radi gadi." Poslije njegova izlaska iz zatvorske bolnice susreli smo se još nekoliko puta.

* Je li Glavaš bio iznenađen tim vašim posjetom?

- Jako. Imao sam čak dojam da je bio potresen. To nije očekivao.

* Što ste time zapravo željeli postići?

- Ljudsku gestu solidarnosti, ništa više. Osim toga, Glavaš ima sina, Filipa, a ja znam iz svojih vlastitih progona kakve to reflekse može imati na djecu.

* Na prošlogodišnjim izborima u HDZ-u lobirali ste za Milana Kujundžića. Na taj sam podatak naišao na Wikipediji. Je li to točno?

- To stoji, ali to je bilo tek dva tjedna uoči sabora HDZ-a. Ja sam izbor novog vodstva gledao sa strane. Zauzimao sam se za to da ne bude izabrana Jadranka Kosor, to mi je bilo najvažnije. A od ovih drugih - mislio sam, tko god bude izabran, bit će dobro.

* Što ste konkretno učinili za Kujundžića?

- Prijateljima i poznanicima, koji su me pitali za mišljenje, rekao sam da glasuju za njega i da njemu daju podršku. Na kraju je Kujundžić ušao u drugi krug, što je bilo opće iznenađenje, i u drugom je krugu izgubio s relativno tijesnim rezultatom.

* Znači li to da vas je razočarala Karamarkova pobjeda?

- U tom trenutku da.

* Što vam se nije dopadalo kod Karamarka?

- To sam mu kasnije rekao direktno. Ja sam Karamarka politički i osobno povezivao sa Stipom Mesićem. Jer on je godinama bio njegov blizak suradnik, blisko su surađivali od 1990-ih naovamo, na njegov je prijedlog postao i šef Službe i, kasnije, ministar unutarnjih poslova...

* Govorite u perfektu. Znači li to da se vaše mišljenje o Karamarku promijenilo?

- Radi se jednostavno o tome da je njega sabor HDZ-a izabrao za predsjednika. I kako je meni emocionalno stalo do HDZ-a, mislim da je korektno i pošteno dati čovjeku priliku da pokaže što zna i što može.

* Kad ste se s njim zadnji put susreli?

- Prije tri mjeseca. Rekao sam mu da sam, neovisno o svom ranijem stavu, spreman podvući crtu u odnosu na naše odnose iz prošlosti. I da sam spreman vrlo korektno s njim surađivati. Nismo ništa konkretizirali.

Među ostalim, skrenuo sam mu pažnju na činjenicu da aktualni statut HDZ-a ne dopušta da netko tko je izbačen iz stranke može u nju ponovno biti izabran. A ja sam jedan od rijetkih koji su, još za vrijeme Sanadera, izbačeni iz HDZ-a.

* Kako biste vrednovali težinu i kompetentnost sadašnjeg vodstva HDZ-a, s Karamarkom na čelu, s obzirom na iznimno značajnu povijesnu reputaciju te stranke?

- Ovo vodstvo je u jednom vrlo teškom položaju. Zato što imaju prtljagu iz Sanaderova vremena, koja se sastoji od optužbi za kriminal, od detuđmanizacije HDZ-a i od činjenice da je HDZ pod Sanaderovim vodstvom izgubio bilo kakvu programsku, ideološku i svjetonazorsku prepoznatljivost, unutarstranačka demokracija je bila samo farsa.

I sada su pred ovim vodstvom izazovi da se ti problemi riješe. Osobno smatram da to vodstvo u kratkom vremenu teško može riješiti sve te probleme koje sam naveo. U stranci bi stoga trebali nadjačati procesi homogenizacije, s puno više tolerancije i okupljanja raznoraznih pojedinaca, grupa, udruga, pa i stranaka u nešto što bi se moglo nazvati konzervativnim demokršćanskim blokom - a iz kojega bi se onda iznjedrili novi ljudi i vodstvo.

* Koja bi trebala biti vaša uloga u svemu tome? Imate li možda ambicija da postanete novi predsjednik HDZ-a?

- Ne. Ja svoju ulogu vidim, prije svega, kao nekoga tko želi pomoći da se ti procesi dogode.

* Što biste onda bili u HDZ-u: ideolog, siva eminencija...?

- Prijatelj, savjetnik. Ja sebe vidim kao, sada nestranačkog, političara koji dijeli konzervativne vrijednosti i koji želi konsolidaciju HDZ-a i konzervativne opcije.

Akademik Ivan Aralica i ja svojedobno smo Karamarku i glavnom tajniku Brkiću predali dva dokumenta s konkretnim prijedlozima za konsolidaciju HDZ-a i konzervativne scene. Nažalost, ništa od toga nije prihvaćeno.

Mislim da je nedovoljno reći: "Mi smo sljedbenici politike dr. Franje Tuđmana." Ili: "Tuđmanizam se vraća u HDZ." To je tek pola posla.

Ulaskom Hrvatske u EU završit će jedna, a započeti jedna sasvim nova politička epoha, u kojoj više neće biti velikih ideoloških prijepora, kao dosad, nego će u prvom planu biti bitka za kvalitetniji i bolji život, ali i otvaranje ozbiljnih svjetonazorskih pitanja i sučeljavanja.

* Kako će HDZ, po vašim prognozama, proći na lokalnim izborima, u svibnju?

- Bojim se, lošije nego na proteklim izborima za Europski parlament.

Kod izbora za EU parlament, uz vrlo slab odaziv očita je polarizacija lijevo-desno i nezadovoljstvo vladajućima, a kod lokalnih izbora bit će veći odaziv birača i manji učinak polarizacije.

* Znači li to da će se nakon takvog izbornog rezultata morati u HDZ-u provesti novi unutarstranački izbori, za što se zalaže i zamjenik predsjednika stranke Prgomet?

- Ti bi se izbori, po mom mišljenju, trebali održati neovisno o izbornom rezultatu. To je preduvjet konsolidacije HDZ-a, ali i cjelokupne konzervativne političke opcije u Hrvatskoj. Idealno bi bilo kad bi se izvještajni sabor održao pred ljeto (da se donese novi Statut i Program), a unutarstranački izbori negdje u listopadu ili studenome.

* Kad vam je bilo jasno da vaš poslovni poduhvat "O2" neće uspjeti? Drugim riječima - kad ste dosegnuli dno dna?

- Negdje početkom 2010.

* Kako to izgleda kad je "Pašalić na koljenima"?

- Ljudski je biti na koljenima. Ali nije ugodno. No, važno je dići se i ne predati se.

* Jeste li pali u depresiju?

- Bio jako zabrinut, no ne bih to nazvao depresiom.

* Jeste li u nekom trenutku pomišljali na samoubojstvo?

- Ne. Zato što se takvo razmišljanje kosi s mojim najdubljim uvjerenjima. Ja sam katolik i u meni je duboko ukorijenjeno stajalište da je počiniti samoubojstvo teški grijeh. Nema takvih teških životnih okolnosti, ili ih ne bi smjelo biti, u kojima bi čovjek sam na sebe trebao dići ruku.

Ali moj poslovni neuspjeh nije bio prijelomni trenutak u mom obiteljskom životu. Puno važniji događaj zbio se u jesen 2006. Bilo je to bacanje bombi na moju obiteljsku kuću, u Remetama. Kada se sučelite s mogućnošću da ste mogli biti mrtvi - u ovome slučaju moja djeca, supruga i ja - onda se u vama, nakon što se smire emocije, počnu otvarati neka krupna pitanja, o kojima ste dotad vrlo rijetko razmišljali. Prije svega pitanje: što je, zapravo, stvarni smisao mog života?

* Prije si takvo pitanje niste postavljali?

- Rijetko. Nego tek tada, kad sam se sučelio s mogućnošću da smo u tom incidentu mogli biti ubijeni. Moja je supruga, danas sam u to duboko uvjeren, samo zahvaljujući Božjoj providnosti izbjegla sigurnu smrt. Radilo se uistinu o djelićima sekunde.

* Što se zapravo bilo dogodilo?

- To je bilo noću. Ksenija i ja vraćali smo se iz Italije, sa službenog puta. Iza ponoći, negdje oko 1 ili pola 2, bili smo na prilazu Zagrebu. Nitko nije znao kad se mi vraćamo kući.

Na ulazu u Zagreb, nazvali smo djecu i rekli im neka ne brinu, jer smo trebali doći ranije. Kazali smo im: "Mi smo za nekih pola sata doma." Ni s kim drugim nismo razgovarali.

Došli smo kući. Ušli smo autom u garažu. Dok se Ksenija penjala iz garaže stepenicama, ja sam ostao u garaži vaditi stvari. Odjedanput, čuo sam eksploziju. Najprije jednu, a nedugo zatim i drugu.

U prvi mah sam pomislio da se nešto dogodilo u kotlovnici. Da je došlo do eksplozije plina ili takvog nečeg. Onda sam čuo užasne vriskove u kući i shvatio da se nešto strašno dogodilo. Prva pomisao mi je bila da je netko pucao po vratima. A kad sam došao u prizemlje, naišao sam na užasan prizor. To su bili moji najstrašniji trenuci u životu. Svašta sam prošao, ali to je bilo zastrašujuće.

U taj čas još nisam znao jesu li to bile bombe ili je netko pucao po kući. Nisam točno znao što je. I bojao sam se da nije netko ispred kuće, da nema namjeru nas sve u kući poubijati.

Onda sam zvao policiju. Policija je došla nakon 15-20 minuta. Ustanovili smo da je Ksenija za djelić sekunde izbjegla smrt. Za dlaku su je izbjeli geleri koji su probili ulazna vrata i zabili se u suprotni zid.

* Je li otkriveno tko je na vašu kuću bacio bombe?

- Nije. Ni danas se ne zna tko je to učinio.

* Sumnjate li na koga?

- Kad je došla policija, rekao sam u zapisnik da nikad ništa neće doznati jer da iza svega toga stoji predsjednik Republike. Gledali su me bez riječi. Kazao sam im: "Slobodno to napišite, ja odgovaram za to što sam rekao." Tome sam još dodao: "Ako se mojoj djeci nešto dodatno dogodi, za ovaj teroristički čin smatrat ću odgovornim predsjednika države!" Jer, to je bilo vrijeme kad sam još bio aktivan u Hrvatskom bloku. Mi smo otvoreno kritizirali vlast, posebno Stipu Mesića. Nije bilo nikakvog povoda, nikakve druge logike, osim političke.

* Nakon tog ružnog događaja ipak ste se uspjeli konsolidirati?

- Dogodila se jedna sretna okolnost, da smo se Ksenija i ja susreli s ''Kristoforima''. To je grupa vjernika laika koja se na najrazličitije načine bavi promocijom kršćanskih vrijednosti. Djeluju preko Zaklade Kristofori, Ustanove Kristofori i Društva Kristofori.

* Gdje je njihovo sjedište?

- U Koprivnici. Oni već djeluju 20-25 godina. Na čelu Kristofora je čovjek koji se zove Josip Lončar, angažirani laik. Ti ljudi su nam se prvi našli pri ruci.

* Kako baš oni?

- Ni danas to ne mogu dokraja objasniti. Moja supruga je nekada davno prije srela Josipa Lončara, i u ovim se dramatičnim okolnostima jednostavno sjetila njega. I rekla: "Smatram da moramo s tim čovjekom sjesti i razgovarati."

Našli smo se s Lončarom i s njim zajedno počeli razgovarati o vjeri, o životu, o smislu života, o tome kakva je naša vjera, na što trošimo svoje vrijeme... I iz tih razgovora krenula su naša druženja koja su se nastavila svih ovih godina, evo sada je već šesta godina...

Smisao ili baza naših okupljanja je Biblija. Mi to zovemo Klub. Sastajemo se u jednoj zagrebačkoj župi svaki drugi utorak, uz sudjelovanje župnika, a dolaze i drugi svećenici poput vlč. Dražena Radigovića. Ima nas 10-14. To je jedan od Klubova koji djeluju unutar ''Kristofora''. Inače, tih klubova, koji djeluju u "Kristoforima", ima zasad tri. Na ta sastajanja dolaze, u pravilu, bračni parovi, jer naše iskustvo govori da je puno lakše i kvalitetnije duhovno raditi na sebi ako to činite zajedno sa svojom suprugom. Međutim, jedan od klubova je i klub za osobe homoseksualne orijentacije. Na njega idu dečki i cure, tj. lezbijke i homići.

Ti naši razgovori o Bibliji, diskusija i druženje traju obično dva ili dva i pol sata. Mene je to, u proteklih pet godina, učinilo, ako mogu tako reći, drugačijom i boljom osobom. Dok ne zaronite malo dublje u sebe, dok ne krenete analizirati svoje dobre i loše strane, dok vas svakodnevni život naprosto gura svojom neumoljivom logikom i za sve to nemate vremena - tada teško možete u cijelosti sazrijeti kao osoba.

* Došli ste do tog stupnja da vrlo racionalno i objektivno možete razmotriti svoje loše strane, iz svoje prošlosti?

- Da.

* I do kog zaključka ste došli? Što sam sebi najviše zamjerate?

- Uvijek je prerano za definitivne zaključke. U gotovo svakodnevnom čitanju Biblije uvijek vam se otvaraju neki novi vidici, neke nove spoznaje. Kad bih se mogao vratiti u prošlost, sigurno je da bih puno toga na sebi promijenio.

* Što najviše?

- Među ostalim, imao bih više razumijevanja za druge. Raznim svojim djelovanjima otvarao bih neka druga pitanja koja dosad možda nisam otvarao. Ali ono ključno bio bi odnos prema drugima.

* Muči vas da ste nekima nanijeli zlo? Kao političar, prije svega...

- I nakon dubokih, ozbiljnih promišljanja, mogu reći da sam čvrstog uvjerenja da nikad nikome svojom namjerom nisam učinio zlo. Ali, da sam bio zrelija osoba, možda sam mogao, i zasigurno sam mogao, učiniti više dobra.

* Ali nema osobe koja u svom životu nije učinila barem nešto zla. Ispada kao da dozirate samokritiku.

- Ponavljam, jedno je pogriješiti prema nekome, a sasvim je drugo nekome namjerno ili smišljeno činiti zlo.

 * Svi mi imamo u životu ovakvih ili onakvih trenutaka mržnje ili osvetoljubivosti prema nekome...

- Ja sam imao elemenata mržnje, ali kao samoobranu. Kod mene se rađala mržnja i želja za osvetom samo prema onim ljudima koji su meni činili zlo, bez ikakva razloga. Tipa Stipe Mesića, naprimjer...

Dakle - da, ali kao reakcija. I meni je trebalo vremena da to u sebi prokuham i da se riješim mržnje i želje za osvetom.

A mržnja se u meni rodila jer sam bio napadan bez razloga. Pojedini ljudi su svoje frustracije u odnosu na svoju poziciju i svoje probleme rješavali tako što se nisu usudili ići prema predsjedniku Tuđmanu nego sam, tobože, ja bio taj koji je njima nešto "spakirao". Njima je bilo puno lakše reći: "To je nama složio Pašalić", nego - "Tuđman me više ne želi za svog suradnika".

Ja mogu pred kamerom, ili bilo gdje, to reći, jer sam sa sobom te stvari raščistio. Nemam potrebu da nešto prešutim ili da me sram nešto kazati.

Ali kad preispitujem vlastitu savjest, ja doista ne nalazim da sam ikada ikome s nekom namjerom ili željom napravio zlo. Nikad.

E sad, jesu li, u poslu koji sam obavljao, neke moje odluke ili aktivnosti nekome možda nanijele zlo - to je drugo pitanje. Ako sam ja radio politički posao i ako je bila neka politička odluka, da umjesto osobe X na određenu funkciju dođe osoba Y, što je sad tu moj crimen? Ja tu ne nalazim svoju krivnju. A sudjelovao sam u donošenju različitih odluka. I personalnih. Ne mali broj.

Ipak, najvažnije je da sam s vremenom gotovo svim njima oprostio, a na nekim opraštanjima ću još neko vrijeme morati raditi.

* Vjerujete li u zagrobni život?

- Da. Apsolutno i čvrsto vjerujem da Bog postoji, da je Isus uskrsnuo i da zagrobni život postoji.

* Kako sami sebe zamišljate u svom budućem zagrobnom životu? Koje slike dominiraju?

- U Bibliji sve piše, pa tako i to da je pitanje na kojoj će strani netko završiti. Postoji raj i pakao, a postoji i čistilište.

* Vi vjerujete da ćete završiti u raju?

- Uzdam se u Božje milosrđe te se molim da zahvatim čistilište. Jedan od fenomena naše moderne civilizacije jest i u tome da na stvari oko sebe gledamo površno. Kad čitate 10 Božjih zapovijedi i onda nakon toga razmatrate svoje ponašanje, reći ćete: ''Ja nisam nikoga ubio." Da, ali koliko smo mi ljudi ubili svojim postupcima, svojim riječima, svojim djelima? Kad o nekome ispričate stvari koje nisu točne, ili kad nešto napravite iz zle namjere... Dakle, pitanje grijeha je jedno vrlo, vrlo slojevito pitanje.

* I to vas pitanje proganja?

- Razmišljam o pitanju kakvi smo mi to ljudi. I na kraju, kakav će biti naš saldo. Postoji jedno zgodno pitanje, koje volim postavljati svojim intimnim prijateljima, a ono glasi: "Kad bismo živjeli kako sada živimo, i da se do kraja svog života ne promijenimo, a vjernici smo - bismo li mi mirno mogli umrijeti?" Mislim da je to pitanje koje bi svatko sebi morao postaviti.

I onda ćete vidjeti na sebi stotine mana, na kojima pokušavate raditi i mijenjati se. Ali to je veselje. Ako radite s tim uvjerenjem, onda vam ništa nije problematično niti teško.

* Koje svoje mane smatrate najvećima?

- Nestrpljivost, prezaposlenost, nastojanje da stvari uvijek rješavam brzo i efikasno, ponekad bez dovoljnog osjećaja za probleme drugih... Zatim, da od svojih suradnika tražim možda i previše, više nego što oni realno mogu dati... Svakako i oholost...

* "Kristofori", u kojima djelujete, pokrenuli su i jedan časopis, koji se zove Book...

- Točno. Iz naših se aktivnosti postavilo pitanje što mi kao vjernici možemo učiniti da Bibliju i katoličku vjeru približimo drugim ljudima, koji nisu vjernici ili su na rubu vjere. Odatle i pokretanje Booka.

* Što ste vi u tome?

- Samo jedan od onih koji su pripomogli da se ta priča organizacijski složi i da se nađe određen krug sponzora koji će je financijski poduprijeti.

* Kolika je Bookova naklada?

- Deset tisuća, od čega se proda oko šest tisuća. Kupuje se na kiocima i uz pretplatu, i posebno je usmjeren prema mladim ljudima. Obrađuje teme o kojima ljudi govore a o kojima nigdje ništa ne možete pročitati, i to na način koji je mladim ljudima prihvatljiv.

* Pročitao sam na tportalu da udrugu "Kristofori" potpomaže Međunarodna služba katoličke karizmatske obnove.

- Postoji vrlo bliska suradnja s tom važnom organizacijom, čije je sjedište u Vatikanu, a njihovi čelnici su bili naši gosti u dva navrata.

* Jedna od polemika koju je Book u svojim dosadašnjim brojevima (a izašlo ih je već četrdesetak) pokrenuo odnosila se na kreacionizam, vjerovanje da je Bog u trenutku stvorio čovjeka, što je, naravno, direktno suprotstavljeno evolucionističkoj teoriji. Kakvo je vaše osobno mišljenje o tome?

- Ja u tom pogledu imam vrlo jasan stav. Mislim i vjerujem da je Bog stvorio čovjeka i da je Bog stvorio Zemlju i sve živo na Zemlji. A ovo drugo ionako se zove samo teorija evolucije. Za nju nema nikakvih znanstvenih dokaza.

* Dakle, kreacionist ste?

- Apsolutno. Po uvjerenju. Jedino o čemu po tome pitanju mogu imati nedoumice je koliko je zapravo trajao jedan dan stvaranja.

* Nedavno ste mi, u jednome privatnom razgovoru, rekli da planirate ponovno pročitati Bibliju?

- Da. Sad je ponovno čitam, od korica do korica. Biblija se čita cijeli život. I nikad nije dovoljno.

* Najdraže su vam "Mudre izreke", napisane u vrijeme židovskoga kralja Salomona?

- To je sažetak ukupne životne filozofije. Gotovo da ne postoji neka životna situacija a da za nju nećete moći naći odgovor u "Mudrim izrekama". Jako volim i prispodobu o ''Vrsnoj ženi'', naime tu vidim svoju suprugu, koja mi je uz Boga najveći oslonac u životu.

* U koje doba dana obično čitate Bibliju?

- "Mudre izreke" obično čitam ujutro, a Bibliju, ono temeljitije, obično čitam popodne, kad dođem kući. Ne pred spavanje. Dakle, kad se dođe kući, kad se u kući obave neke rutinske stvari, negdje iza 19 ili 20 sati. A najviše i najčešće nedjeljom. To je dan koji odvajam za obitelj i za Boga.

* U vjerskim klubovima u kojima djelujete ima, pored katolika, i protestanata. Kako to?

- Neki od onih s kojima udruga "Kristofori" surađuje jesu i pojedinci iz protestantske zajednice u Hrvatskoj. Na poziv i u organizaciji naših prijatelja iz te zajednice, išli smo, još prije tri-četiri godine, u Ameriku na jedan veliki skup poslovnih ljudi koji su ujedno organizirani i kao kršćani. Ta se organizacija zove FCCI (Fellowship of Companies for Christ International). To nas je iskustvo posebno obogatilo.

Ranije sam imao predrasude prema protestantima. Imao sam predrasude prema svima koji nisu katolici. Mislio sam da su samo katolici pravi kršćani. Ali eto: uvijek imaš predrasude prema nečemu što nikada nisi upoznao. To je jedna od mojih osobnih lekcija. Treba se suzdržati od komentiranja, a osobito osuđivanja pojave ili ljudi s kojima se nikad nisi susreo niti razgovarao.

* Mislim da mogu razumjeti vašu fasciniranost protestantima: oni vrlo spretno povezuju svoj poslovni pragmatizam i bavljenje biznisom s vjerom u Boga.

- Osobno nisam nikim fasciniram osim Bogom. Činjenica je da kod katolika rijetko postoji ta svijest. Ali u Bibliji se na više od tisuću mjesta govori o poslu, o novcima, o biznisu, o ponašanjima ljudi u poslovnom svijetu...

I kapitalizam i Crkvu čine ljudi. Mislim da je bit stvari u tome kakvi smo mi ljudi. Znači, ako imate tvrtku i ako se u svom poslu ne rukovodite isključivo golim profitom nego vodite računa i o ljudima koje ste zaposlili, o njihovoj budućnosti, onda je to itekako spojivo.

* Gdje su i čime se bave vaši sinovi Dominik i Domagoj?

- Sa naših troje djece uistinu sam ponosan. Dominik (rođ. 1989.) je diplomirao ekonomiju na Sveučilištu Stanford u SAD-u i sada radi u New Yorku, na Wall Streetu, u jednoj velikoj banci.

* A Domagoj?

- Domagoj (rođ. 1990.) je počeo studirati ekonomiju u Zagrebu i sada je student na Sveučilištu Bocconi u Milanu, gdje studira financije i ekonomiju. To je jedno od ponajboljih talijanskih sveučilišta, poznato po tome što je tamo bio dekan Mario Monti. Monti je došao za predsjednika talijanske vlade sa Sveučilišta Bocconi.

Naša kćer Marija, rođena 1999., poseban je blagoslov naše obitelji.

* Jeste li na bilo koji način utjecali na profesionalnu orijentaciju svojih sinova?

- Ne puno. Jedino moram priznati da sam im sugerirao da ne studiraju medicinu. A sve drugo bila je stvar njihova slobodnog izbora.

* Zašto ne medicinu?

- Zato što je u Hrvatskoj poziv liječnika potplaćen. Vi od svoje liječničke plaće teško možete sebi i svojoj obitelji priuštiti kvalitetan život.

Google+

Naslovnica
Ispis
Preuzimanje