Darko Hudelist
Istraživački novinar, publicist i autor


Željko Kerum se vraća (objavljeno u Jutarnjem listu, prilog Svijet, srpanj 2014.)
8. VI 2014.


Naslovnica
Ispis
Preuzimanje


 

Željko Kerum je proteklih dana bio neobično susretljiv prema meni. Ali nije ovdje naglasak na riječi "meni" - važnije od toga bilo je da je bio vrlo susretljiv i ljubazan prema jednome novinaru.

Sam me bio nazvao, u ponedjeljak 26. svibnja, nakon što je, preko gradonačelnika Baldasara, čuo da se interesiram za njega. Razgovarao je sa mnom, putem mobitela, kao da se poznajemo 50 godina ili kao da smo u svakodnevnoj komunikaciji barem jedno desetljeće. Živo je komentirao rezultate nedjeljnih izbora u Hrvatskoj za Europski parlament.

Pohvalio mi se da je do najsitnijeg detalja predvidio sve rezultate, pa čak i debakl laburista. A pritom mi je otkrio zašto se ovaj put i on sam nije kandidirao (tj. njegova Hrvatska građanska stranka). Na vrijeme je, kaže, shvatio da će svo vrhnje, s izuzetkom ORaH-a, pokupiti dvije najveće stranke, HDZ i SDP, i da tu za male stranke ili nekakav tzv. treći put jednostavno nema mjesta.

Dogovorili smo se da ćemo se vidjeti u Splitu, u srijedu 28. svibnja.

Te sam srijede, malo iza podneva, sjedio u uredu splitskoga gradonačelnika Ive Baldasara, u Banovini. Baldasar mi je ljubazno izašao ususret pa je u svoj ured pozvao dvojicu najbliskijih Kerumovih prijatelja i suradnika, Sašu Kvarantana i Tomislava Gruicu, da mi budu pri ruci, ako se njihov šef iznenada predomisli i izbjegne susret sa mnom. Kvarantan je kapetan duge plovidbe, punih je 12 godina bio zapovjednik u Brodospasu kod Vicka Batinice poznatijega kao Morski Pas; a Gruica je već četiri godine član Predsjedništva Kerumova HGS-a

Ćakulali smo oko pola sata, a onda sam ja nazvao Keruma i zamolio ga da nam se pridruži. Već za par sekundi poslao mi je na mobitel poruku: "Za pola sata na zapadnoj obali u restoranu do Banovine."

U dogovoreno vrijeme Kvarantan, Gruica i ja sjedili smo na terasi kafe-restorana "F de mare" (vlasnik Goran Kačunić), jednoga od tri ugostiteljska objekta na 620 metara dugačkoj i 25 metara širokoj novosagrađenoj Zapadnoj obali. I nije prošlo ni 5-10 minuta, a eto ti Željka Keruma. Bilo je svježe, čak prohladno, i ja sam na sebi imao pulover i sako. A on - on je bio obučen u kratke hlače i sportsku kariranu košulju sa zafrkanim (do lakata) rukavima, preko koje je, onako ležerno, prebacio svoju torbicu.

Pogledali smo se i očima razmijenili poruke. Sve je bilo jasno. Ovo je bio naš prvi susret nakon četiri godine, nakon srpnja 2010., kada sam za Globus radio veliku istraživačku reportažu o gradu Splitu, u kojoj je upravo on, Željko Kerum, bio glavni protagonist (naravno, sa svojom sestrom Nevenkom Bečić).

To je bio spektakl, to je trebalo doživjeti. U Vili Dalmacija održavala se neka važna sjednica Gradskog vijeća Grada Splita (zaboravio sam o čemu), na koju se sjatilo brdo novinara, kao i ostalih zainteresiranih. Sve se odvijalo u nekoj čudnoj i povišenoj atmosferi. Sjednicu je vodila Kerumova sestra gđa Nevenka, ali on je tu, kao gradonačelnik, ipak bio glavni frajer. I sve su oči bile uprte u njega.

A onda je, niti pola sata nakon početka sjednice, ugledao mene, u zadnjim redovima dvorane, namignuo mi očima i dao mi diskretan znak da izađemo. I mi smo izašli u "frentanje", u grad, na cugu - tko mari za jednu šugavu sjednicu Gradskog vijeća! I bili smo vani oko dva sata, možda i nešto više; vratili smo se na sam kraj sjednice, tek toliko da se Kerum, sa svojom Nevenkom, stigne fotografirati za naslovnicu Globusa, na balkonu Vile Dalmacija, sa sinjim morem u pozadini.

Nikada neću zaboraviti ključan trenutak toga našega dvosatnog druženja u Splitu. Taman što smo se bili približili hotelu "Marjan", Kerum je zaustavio kola i predložio mi da malo prošećemo. Približili smo se obali, toj istoj Zapadnoj obali koja je danas ponos grada Splita. Kerum mi je, sav u zanosu, najavljivao što će tu jednoga dana biti i kako će se sve to izgledati. Što da kažem - koliko sam mu vjerovao, toliko i nisam. Smatrao sam da je prepun sebe, da se previše hvali i previše pravi važan. I da ga je briga samo za sebe i svoj biznis, a ne i za grad Split.

I eto nas sada, četiri godine kasnije, na ovome istom mjestu. Ali mjesto nije bilo isto, bio je to jedan sasvim novi dio grada u odnosu na ono što je na njemu bilo u ljeto 2010. I Kerum se sada prema meni držao pobjednički, sretan i ponosan što je ispunio svoje veliko, čak životno obećanje.

- Svi misle - rekao mi je - da mogu i znaju nešto napraviti, ali Kerum je jedan bio i ostao. Kažu: kurčim se. Ali ja se imam čime kurčiti!

Onda se malo zagledao u brojne barke, jahtice i brodiće parkirane uzduž Zapadne obale (koliko sam shvatio, i on sam upravo planira kupiti jednu malu barku, za Rogoznicu u kojoj danas živi) i prilično naglas, da ga svi čuju, izustio:

- Što je čovjek stariji, to postaje sve pametniji. Ali ja bih sebe sveo u jedno ime: ja sam prvenstveno dobrotvor-humanitarac. Otkad sam iz pizde materine izašao, radim samo dobre stvari. U svojoj sam karijeri ostvario preko 140 milijuna kuna čiste dobiti, međutim od toga sam jako puno poklonio drugima. Možda i polovicu tog iznosa. Glupo mi je to iznositi, ispada da se hvalim. Ekonomskom fakultetu u Splitu darovao sam 750 tisuća kuna, a nisu me ni spomenuli!

Na Zapadnoj obali smo porazgovarali, onako neformalno, oko sat vremena, a onda me Kerum pozvao k sebi doma, u Rogoznicu. Za sutradan, tj. u četvrtak 29. svibnja. Obećao mi je da će mi prirediti najbolji ručak u mom životu. Upitao me što najviše volim jesti. Odgovorio sam: brudet. Onda me pitao od čega: da li od morskih riba, jastoga ili, primjerice, od žaba i jegulja. Što god volim, on će mi napraviti. Dogovorili smo brudet od škarpine, grdobine, jastoga i škampa. Uz puru, tj. palentu.

Kuhanje je, rekao mi je, njegova najveća strast u ovome trenutku, u tome on danas najviše uživa. Kuha, kaže za sebe, za svoju suprugu Fani, za svoje sinčiće Zvonu i Franu, ali i za "bauštelce" (radnike) koji rade kod njega, u Rogoznici. Neki dan im je napravio prstace na buzaru i škampe na žaru. Njima, ljudima koji rade na gradilištu. Kerum tvrdi da upravo tako treba.

- Daj im ono što imaš i ti! Kad sam bio dite na selu, kod mene je uvijek bilo i sira, i pršuta, i slanine, i vina... Ja se mogu družiti sa svakim, pa i s najobičnijim ljudima. Lud jesam, ali sam zdrav. Mogu se voziti i u najskupljoj jahti, i u najbijednijem čamcu.

Sutradan, u četvrtak, moga kolegu Tomu Dubravca i mene je iz Solina, gdje sam obavljao neki posao, u Rogoznicu, tj. kod Keruma, prebacio Kerumov dugogodišnji učitelj u pitanjima moreplovstva i navigacije Saša Kvarantan. I jedva što smo bili prevalili polovicu puta (a malo smo kasnili), Kerum je nestrpljivo nazvao Kvarantana. Pitao je gdje smo i kada ćemo točno doći. Rekao je neka požurimo jer da će se brudet ohladiti.

Ne sjećam se da me itko ikada dočekao tako domaćinski i gostoljubivo kao Željko Kerum toga četvrtka, u svom apartmanu u Rogoznici. Trudio se oko svakog detalja. Gotovo je ponizno pozirao Tomu Dubravcu s pregačom prebačenom preko hlača i košulje, u svojoj kuhinji, a 5-10 minuta kasnije hrana je već bila na stolu. Ukupno tri posude, tj. lonca. U onome najvećem bio je brudet (ali s malim amandmanima u odnosu na dogovor od srijede: umjesto grdobine u njemu je bio zubatac, a nije bilo ni škampa, jer mu rogoznički ribari toga jutra nisu isporučili svježe), u onome manjem školjke (nećemo reći koje jer su neke zabranjene), a u staklenoj posudi - pura. Pilo se bijelo vino (malvazija) od Matoševića.

Zajedno s nama, jeli su, i ovaj put, i Kerumovi radnici i namještenici. I to isto što i mi.

Tijekom ručka, Kerum se pohvalio da svojoj Fani svakoga dana kuha dvaput. Nema šanse da za večeru ona jede hladne ostatke od ručka, sve mora biti svježe skuhano i toplo. A Fani to, kaže, i zaslužuje. Ona je plemenitašica iz Splita, a on običan seljak iz Dalmatinske zagore.

Gledam u Fani, ne mogu vjerovati. Pitam je da li se i njoj čini da se njezin muž Kerum zadnjih godina - blago rečeno - promijenio. Potvrdno klima glavom. Slaže se da je to jedan sasvim drugi Kerum u odnosu na onoga od ranije.

Usput, samo rečenica-dvije o tome gdje smo se to zapravo nalazili. Tu, u Rogoznici, blizu Šibenika, Kerum je lani otvorio hotelčić (zove se "Perla") s nekih 30-ak soba (sve redom apartmana), u kojima maksimalno može boraviti 120 osoba. Uz hotel je izgradio i veliku samoposlugu (iznajmio ju je "Riboli", čiji je vlasnik jedan Kaštelanac), restoran i poveći parking. A za sebe je, za svoj privatni i obiteljski život, uzeo najljepši apartman u hotelu, od 600-ak kvadrata. Uz more, u zelenilu, s palmama, s dva bazena i kamenom plažom. Divota jedna.

Tu on sada boravi preko ljeta, a u svojoj je kući u splitskim Mejama samo u zimskoj polovici godine (iako i preko zime, kažu, koristi svaki trenutak da dođe u Rogoznicu).

U dvorištu, pokraj apartmana, bilo je parkirano nekoliko automobila, među njima i najmoderniji (crni) BMW-kabriolet.

Nakon kraljevskog ručka, Kerum i ja smo se sklonili malo u stranu, u jednu od prostorija u njegovu apartmanu, gdje smo nastavili naš razgovor započet dan ranije, u srijedu. I tu mi je Kerum objasnio svoju kompletnu poslovnu i političku situaciju i, ujedno, otkrio planove za budućnost.

Planove je razradio na tri razine. Jedna se tiče biznisa, druga politike (tj. njegove Hrvatske građanske stranke), a treća privatnog, tj. obiteljskog života.

Kao prvo - Kerum je svjestan da se promijenio. I iako mi to nije izrijekom objasnio, ja sam, preko nekih njegovih izjava, shvatio što je posrijedi.

Kerum je rođen 1960. i još malo pa će napuniti 55 godina. On je potpuno svjestan činjenice da je puno bliže smrti nego datumu rođenja i zato je danas strahovito zaokupiran razmišljanjima što će sve iza sebe ostaviti i u kakvom će sjećanju ostati ne samo Splićanima nego i cijeloj Hrvatskoj.

Zna da nije bio svetac, ali je uvjeren da je napravio i puno toga dobrog. I nada se da će ga se ljudi sjećati najviše po dobrom. To mu je ovoga trenutka najvažnija stvar u životu. Ne novac, ne politička karijera - iako ni to nije za baciti - nego dobar glas (ako će biti dobar) koji će ga pratiti nakon smrti. Za to bi, čini mi se, dao sve što ima.

- Na kraju se mrtvi broje - rekao mi je, s glasom u kojem se moglo prepoznati i malo patetike. - Život se sastoji od raznih faza, to je proces koji traje. Ja sam u zrelim godinama i ja želim ostaviti iza sebe nešto pozitivno. Ali ja sam već i ostavio pečat u Splitu.

To što je danas Split turistička meka i što je u njemu u većem dijelu godine, kako kaže, toliki "šušur" - to je, kaže, prvenstveno njegovo, iako ne i samo njegovo, djelo. "Napravio sam od Splita", rekao mi je, "poželjnu destinaciju, samo da bude tog šušura i movinga. Od Splita smo napravili turistički boom. Bitno je bilo da dam ljudima slobodu. Tko god je došao do mene, kao gradonačelnika, mogao je bez ikakvih problema doći do građevinske dozvole. I tko god je htio nešto napraviti, rekao sam mu: 'Izvolite, radite.' Svakome smo izašli ususret i izdali mu ili koncesiju ili građevinsku dozvolu. Imao sam milijun kritika i prijava zašto sam dao nekome koncesiju, ali ljudima sam jednostavno davao slobodu da rade. Odmah, od starta, pozvao sam ljude, i tko me volio i tko ne, sve splitske poduzetnike i obrtnike, i skupio 8 milijuna kuna, da se djeci kupe školske knjige. A vrtiće smo riješili u roku od 35 dana."

O svom biznisu Kerum mi je vrlo detaljno govorio i u srijedu i u četvrtak. U srijedu je za nijansu bio malo samokritičniji i bio je vrlo blizu teze da je svoj biznis gotovo namjerno (a svakako svjesno) upropastio, samo da kao splitski gradonačelnik ostvari što bolje rezultate. Karakteristična je bila ova njegova izjava:

- Skrkao sam svoj ugled, svoj biznis, sve svoje, a pomagao sam kapom i šapom, kao gradonačelnik. Ja sam svoj biznis stvorio, i ja sam ga i uništio - i u čemu je problem? A sam sam sebi napravio konkurenciju, to samo luđaci mogu napraviti. Vlasniku trgovačkog centra City center One Pašku Rajčiću u rekordnom smo roku dali kompletnu papirologiju, iako je to išlo na štetu mojih trgovina. Ali moj je interes kao gradonačelnika bio da se napuni gradska (komunalna) blagajna. Rajčić je platio 110 milijuna kuna, u ime komunalnog doprinosa. To je čista lova, punjenje gradskog budžeta. Za mene osobno bila je to velika šteta, ali i neprocjenjivo dobro za grad.

Što se Kerumova aktualnog biznisa tiče, stvari, u najkraćem, stoje ovako.

Prvo, hotel "Marjan". On ide na prodaju (čim bude i formalno, tj. sudski, riješena predstečajna nagodba), i Kerum danas otvoreno priznaje da je to njegov najveći poslovni promašaj.

- U "Marjan" sam - kaže - ulupao 113 milijuna eura, zajedno s kreditima i kamatama. I to će se jednoga dana sigurno prodati. Kad bi se hotel etažirao, on bi postigao cijenu od nekih 150 milijuna eura. Ovako, to će se prodati na brzinu, za nikakve novce, samo da se pokriju obveze.

Kerum tvrdi da je podmirio sve svoje radnike (tvrtka "Kerum" je na vrhuncu svoje moći imala oko 3000 zaposlenika), a sada su na redu banke i dobavljači. Jako ga boli što Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) nije bila spremna financirati obnovu hotela "Marjan", tu se neki način osjeća izigranim i izdanim.

- To sam - tvrdi - rekao i Milanoviću i Liniću, ali došlo je vrijeme da svatko gleda samo sebe. Ponudio sam im da sam spreman vratiti hotel državi, a oni neka preuzmu obveze - i eto njima hotel! Odgovor je, međutim, izostao. Taj je hotel svima vrući krumpir.

Druga je krupna biznis-stavka Kerumov trgovački centar "Joker". Tu se on odlučio na pametno rješenje. Kompletan je prostor - a riječ je o 60.000 kvadrata - izdao u najam i danas u ime tog najma zarađuje oko 50 milijuna kuna godišnje. To je u ovome trenutku glavna Kerumova zarada, od toga on i njegova obitelj danas žive.

A tako će biti, nagovijestio mi je, i ubuduće. Svaka čas kreativnom biznisu i otvaranju malih hotela poput ovoga u Rogoznici (a takvih ima nekoliko), ali on je danas isuviše star a da bi ga to veselilo. Neka se time bavi drugi, pa i u njegovo ime, ali najam je ipak - najam. Čista lova.

- Svi moji prostori - rekao mi je - imaju zajedno više od 230.000 kvadrata. Od toga nije sve iznajmljeno, ali većina jest. Najam je najbolji posao, a to je i najjednostavnije. Vidiš, kad radiš mali posao, male restorane i male butige - ne možeš se maknuti s mjesta. Ja takve stvari više ne radim. Ne mogu ja sad u 55. godini imati snagu kao kad sam imao 29 godina. Ali samo da prodam taj "Marjan" i da od dobivenog novca poplaćam sve svoje obveze - i ja sam nakon toga čist. I onda idem svojim poslom. Od rente ću imati godišnje 5-6 milijuna eura. A to će se sve sigurno završiti u roku od godinu dana...

Kerum je tome još dodao:

- Kad bih sve svoje iznajmio, to bi bilo 100 milijuna kuna godišnje, a s tim možeš riješiti sve probleme u 5 godina. To je najbolji posao. S dobrom kontrolom troškova i svega skupa - to je najjednostavniji i najlakši biznis. To može odraditi 100-ak ljudi. U "Jokeru" mi to odrađuje 50 ljudi.

Treći je bitan element Kerumova biznisa tvrtka "Kerum" kao takva. Zbog pravila igre u predstečajnoj nagodbi, na koja je morao pristati, Kerum će, barem u prvoj godini, morati nastaviti posao kojim se i prije bavio pa će do kraja ove godine otvoriti 20-ak velikih marketa. Prvi će supermarket otvoriti na Gripama, na, kako kaže, "ekstra poziciji". Ali moj je dojam da ga to previše ne zanima, to će raditi samo zato što mora.

- Ako Bog da - kaže Željko Kerum - kad sve to završim, kad predstečajna nagodba bude gotova, i kad sve vratimo, mi opet možemo biti jedna od najjačih tvrtki u Hrvatskoj. Firmi će ostati veliki kapital. Ne postoji firma koja ima kapital kao "Kerum" - od svih koje su u problemima. Ali u kom smjeru ćemo dalje ići, to u ovome času ne znam. Možemo se baviti trgovinom, turizmom...

A pod brojem 4, tu su i brojne Kerumove nekretnine. Ni on sam vjerojatno ne zna koliko ih ima: "Šumski dvor" u Zagrebu, dio splitske Lore, prodajni centar Koteks, Gripe, bivša vjenčaona "Periska" kraj Pravnog fakulteta u Splitu... On bi se većine toga najradije riješio, ali u ovoj sadašnjoj krizi ne može naći prave kupce. A da nekome to da zabadava - toliko lud ipak nije...

- Još prije nego što sam postao gradonačelnik - potužio mi se - imao sam kupce za 50 milijuna eura. Za toliko sam mogao prodati "Koteks". Ali nisu mi htjeli izdati građevinsku dozvolu. A kad sam ja postao gradonačelnik, izdavao sam dozvole svakome tko mi se obratio.

Željko Kerum, međutim, ima velikih planova i na planu politike. Ni toga se nije odrekao. Njegova je Hrvatska građanska stranka na vlasti (doduše, u koaliciji s HDZ-om) u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u Gradskom vijeću u Splitu imaju 5 vijećnika i kontroliraju situaciju, a u Hrvatskom saboru imaju dvoje zastupnika - njega i njegovu sestru Nevenku Bečić. Protekle je izbore, za Europski parlament, Kerum namjerno prespavao (nije na njih htio trošiti energiju), ali za parlamentarne izbore 2015. gaji velike ambicije.

- Moja je politička karijera - rekao mi je - tek krenula! Ja zapalim ljude i masu za sekundu, a uopće se ne spremam za govore. Spreman sam na sve. Volim Split ko da mi je peto dite, ili ko ćaću i mamu! I svjestan sam toga da me ljudi u Splitu vole. A tko neće volit budalu...

Kerum ima i konkretan plan, kada je riječ o parlamentarnim izborima. Plan se sastoji u tome da i nakon tih izbora ima u Hrvatskom saboru 2 ili 3 zastupnika. Odnosno, da HGS i nadalje bude, kao što je i sada, parlamentarna stranka. Kerum mi je vrlo precizno argumentirao zašto je to važno:

- Ako stranka nije u parlamentu, onda nema ni novaca. A stranka mora financijski funkcionirati. To znači da mi moramo osvojiti 2 ili 3 mjesta - samostalno ili u koaliciji. To je garancija opstanka stranke. Pogledajte koje poznate stranke danas nisu parlamentarne: HSLS, HSS, HSP... Devedeset posto stranaka u Hrvatskoj nisu parlamentarne stranke, a ja jesam. To je meni moja borba dala!

Što se eventualne koalicije tiče, Kerum ima u vidu HDZ, ali i neke druge desno orijentirane stranke. Moj mi nos govori da iznimno respektira Savez za Hrvatsku, pohvalio mi je i njihov uspjeh na izborima za Europski parlament.

U Splitu, kaže, može komotno uzeti 20.000 glasova, ali zato ga u splitskome HDZ-u i ne vole - "zato što se boje da uzmem njihovo tijelo glasačko".

O svom nasljedniku Ivu Baldasaru Željko Kerum misli sve najbolje. Uostalom, njegov prvi suradnik Saša Kvarantan praktički se ne odvaja od Baldasara. Baldasar je vrlo konzekventan nasljednik i sljedbenik Kerumove politike.

- Baldasar je isti kao i ja - rekao mi je. - I on se maksimalno trudi da daje podršku investitorima da rade. I da svakome izađe ususret. Podržavam ga iz dva razloga. Prvo, želim da Split i dalje napreduje. A drugo, Baldasar kao osoba nema zle namjere.

Saša Kvarantan mi je objasnio da bi Kerum sa svojih pet vijećnika u Gradskom vijeću bez ikakvih problema mogao opstruirati Baldasarovo djelovanje - uz ostalo, pao bi i proračun - ali Kerum ga baš u svemu podržava, kao da su u istoj stranci.

- Ja nisam zlopamtilo - dodaje na to Kerum - mogu se malo naljutiti, ali nisam više nagao kao prije. Ako mi netko puno pegla mozak, onda ću se maknuti.

Naravno, nismo mogli a da barem malo ne prokomentiramo i Slavka Linića, kojega Kerum osobno poznaje već 15 godina. O njemu mi je (ali ipak pazeći da ga previše ne povrijedi) rekao:

- Žao mi je da Linić nije utjecao da HBOR financira "Marjan", pa da se taj hotel završi. Nije se ničim potrudio da HBOR obradi taj predmet i da da kredit. A "Marjan" je pokretač razvoja cijeloga grada...

Na kraju, koja je najveća životna želja i ambicija Željka Keruma? On, koji iza sebe ima 7000 sati navigacije, sagradit će, kako mi je najavio, veliki čelični brod s kojim će jednoga dana krenuti, ako ne na put oko svijeta, onda sasvim sigurno do Gibraltara, pa onda cijelim Sredozemljem.

A sagradit će ga tu, u Rogoznici, na bivšemu vojnom mulu u neposrednoj blizini svog hotela "Perla".

- Ako se pogodim sa splitskim škverom - povjerio mi se - onda će oni napraviti čeličnu konstrukciju tog broda, a ja ću ga zatim sam dovršiti. Radim barku po svom nacrtu, sa svojim ljudima i svojim kapetanom (Kvarantanom - op. aut.)

Tome je još dodao i ovo:

- Firma "Kerum" ima kapital od 400 milijuna eura. I kad sve prodam, ostat će mi za taj veliki brod 280 milijuna eura!

Naslovnica
Ispis
Preuzimanje