Darko Hudelist
Istraživački novinar, publicist i autor


Novi konzervativizam u Hrvatskoj
13. XII 2013.


Naslovnica
Ispis
Preuzimanje



Cijelo subotnje poslijepodne i večer proveo sam s dvojicom intelektualaca koji u zadnje vrijeme igraju iznimno značajnu ulogu u svojevrsnom gibanju ili pokretu u Hrvatskoj što ga oni sami nazivaju "novim konzervativizmom" (dok neki govore i o "konzervativnoj revoluciji"). To su dr. Stjepo Bartulica i dr. Vice John Batarelo; prvi je predsjednik građanske udruge "Centar za obnovu kulture" (COK), a ujedno i povjerenik predsjednika Republike Ive Josipovića za vjerske zajednice (i to od ožujka 2010.), dok je drugi, Batarelo, predstojnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije i vanjski član saborskog Odbora za dijasporu, ali, istodobno, i predvodnik udruge "Vigilare" (što na latinskom znači "Biti budan").
Sjedište obje udruge (COK-a i Vigilarea) je u Grahorovoj 4, na zagrebačkom Črnomercu, pa smo se tamo i sastali.
Dr. Stjepo Bartulica je, uza sve ostalo, i profesor političke filozofije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.
Bartulica i Batarelo dugo su dvojili hoće li mi dati intervju. Vrlo su oprezni prema medijima, osobito nakon nedavno održanog referenduma za ustavnu definiciju braka, oko kojega su se u znatnoj mjeri uskovitlale strasti. Na kraju su ipak pozitivno odreagirali na moju inicijativu, naglasivši da time puno riskiriraju, da će se njihove izjave sigurno različito tumačiti na različitim stranama te da je ovo vrlo važan i osjetljiv trenutak i za njih same – budući da je riječ o njihovu prvom izravnom istupanju u novinama (u formi intervjua); dosad su više nastupali u pozadini, gotovo kao neka vrsta "sivih eminencija" određenih zbivanja ili konkretnih događaja.
Njih obojica bili su - kako su mi objasnili - i podupiratelji akcije Željke Markić i njezine udruge "U ime obitelji" oko nedavno održanog referenduma, ali ne i više od toga; nisu bili njegovi neposredni organizatori, niti su izravno vodili ili usmjeravali kampanju oko njega. To je, kažu, ipak bio projekt Željke Markić i njezinih najbližih suradnika.
Njih dvojica, dr. Bartulica i dr. Batarelo, su vršnjaci (imaju 43-44 godine), pa se već i stoga odlično razumiju i predstavljaju sjajno uigran tandem. Općenito su u mnogočemu slični, ali ima i nekih detalja po kojima se razlikuju.
Prvo po čemu su istovjetni jest činjenica da su rođeni u inozemstvu, a da su u Hrvatsku došli živjeti neposredno nakon uspostavljanja samostalne hrvatske države (dakle, početkom 1990-ih).
Bartulica je rođen 1970. u američkom gradu St. Josephu, u saveznoj državi Missouri, a u Hrvatsku je došao 1992. Otac Nikola bio mu je po zanimanju psihijatar (danas je u mirovini), a podrijetlom je iz Splita, tako da je Stjepo Bartulica, zapravo, Dalmatinac. Majka Božica mu je, međutim, Hercegovka, a bila je u bliskom rodu s pokojnim vukovarskim liječnikom, ministrom i saborskim zastupnikom Jurajem Njavrom.
Dvadesetijednogodišnji život Stjepe Bartulice u Hrvatskoj obilježili su, uz ostalo, i bliski kontakti pa i neposredna suradnja s trojicom vrlo važnih hrvatskih javnih djelatnika. To su: teolog Tomislav Ivančić, današnji hrvatski premijer Zoran Milanović i aktualni predsjednik RH Ivo Josipović.
Bartulica je, po dolasku u Hrvatsku, svojedobno radio u Ministarstvu vanjskih poslova RH, bio je voditelj Odjela za NATO od 2002. do 2004., i kuriozitet je da mu je u tom razdoblju Milanović, kako mi je rekao, bio "prvi nadređeni", dakle neka vrsta neposrednog šefa. "Surađivali smo pune dvije godine", kaže Bartulica, "i iako smo u nekim stvarima imali različite stavove, naša se suradnja odvijala vrlo dobro i to svakako smatram pozitivnim iskustvom".
S profesorom Ivančićem Bartulica se upoznao prije pet godina na Međunarodnom studiju hagioterapije u Zagrebu, a njegov interes za hagioterapiju proistječe i iz toga što mu je otac po zanimanju bio psihijatar.
Što se suradnje s predsjednikom Josipovićem tiče - kao i činjenice da je danas on njegov savjetnik za pitanja vjere i Crkve - Bartulica kaže:
- Ta suradnja s moje strane nije bila očekivana i do nje je došlo spletom okolnosti. Upoznao nas je jedan svećenik, kojega ovom prigodom ne bih želio imenovati. Poznato je da predsjednik i ja ne dijelimo isti svjetonazor i da imamo različite stavove o pojedinim pitanjima, međutim mi ipak dobro surađujemo, imamo otvorenu komunikaciju i to je za našu političku kulturu u svakom slučaju jedan bitan pomak. To, da jedan uvjereni konzervativac, poput mene, može dobro surađivati s čovjekom i političarem iz ljevice, može biti samo pozitivno.
Na moje pitanje kako je predsjednik Josipović prokomentirao rezultate referenduma o braku, Bartulica mi je odgovovorio da s njim o tome još nije stigao popričati jer da se za vrijeme i neposredno nakon održavanja referenduma Josipović nalazio na službenom putu u Rimu.
Za razliku od Bartulice, koji je podrijetlom iz intelektualne familije, Vice Batarelo je iz obitelji koja pripada - ili je barem nekoć pripadala - radničkoj klasi. Rođen je 1969. u Sydneyu, u Australiji, no njegov je otac Drago Ivan (imao je dva imena) rodom iz Dicma, dakle iz sinjskoga područja a pokojna majka Milka je iz Stankovaca iz Ravnih kotora u zadarskom/ šibenskom zaleđu (pa ako je Bartulica izvorno Dalmatinac, Batarelo je izvorno čovjek iz Dalmatinske zagore - iako su obojica odrasli i formirali se na Zapadu).
U Sydneyu su Batarelovi roditelji, iako po pedigreu radnici, razvili i neku vrstu obiteljskog biznisa - osnovali su peradarsku farmu - a on im je kao dječak i mladić u tom poslu zdušno pomagao. Onda se ipak opredijelio za studij i intelektualni rad (specijalizirao se za povijest i sociologiju migracija), ali je, po uzoru na aktivnosti oca, bio aktivan i u hrvatskim studentskim organizacijama na sydneyskim sveučilištima. Otac mu je bio suradnik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) pa su u njegovoj obiteljskoj kući u Sydneyu spavali, među ostalima, Mate Meštrović, Marko Veselica, Vlado Gotovac, Pero Budak i mnogi drugi ugledni hrvatski intelektualci.
Vice Batarelo za stalno živi u Zagrebu od 1990. Za vrijeme rata je volontirao u Foreign Press Bureau u Zagrebu, potom radio kao znanstveni novak te kasnije u vodećoj poziciji u Hrvatskom Caritasu gdje se bavio humanitarnim radom i upoznao stvarnu sliku Hrvatske. Kako mu se stan nalazi u zapadnom dijelu Zagreba, jako se emotivno vezao za svoj kvart i Zagreb; odlazi u vrlo snažnu i aktivnu župnu crkvu Sveta Mati Slobode, te je bliski prijatelj i suradnik studentskog kapelana koji već dugo godina pastoralno djeluje u toj crkvi - don Damira Stojića.
U prosincu 2009. Vice Batarelo i Stjepo Bartulica doveli su u Zagreb, obilježavajući 20. obljetnicu pada komunizma u Europi, poljskog radničkog lidera, a kasnije i poljskog predsjednika Lecha Walesu.
Tijekom našega višesatnog druženja u subotu posebnu mi je pažnju privuklo da su Bartulica i Batarelo, iako već više od dva desetljeća žive u Hrvatskoj, međusobno komunicirali na engleskom. (Bartulica pritom ima i jak američko-engleski naglasak, koji se kod Batarela uglavnom ne primjećuje.)
Inače, svatko od njih, u svojoj vlastitoj obitelji, ima po troje djece, s tim da Bartulica ima tri sina, a Batarelo tri kćeri.
Bartulica je, po temperamentu, vrlo miran, govori polagano i promišljeno, što ne znači da je i zakopčan - naprotiv, tijekom razgovora nije mi eskivirao nijedno postavljeno pitanje. Za razliku od njega, Batarelo je življi i temperamentniji, govori brže, a na trenutke i izrazito strastveno.

* Već dugo se bavim istraživanjem političkog djelovanja hrvatske Katoličke crkve u Jugoslaviji, kako onoj prvoj, tako i Titovoj - s naglaskom na Crkvin projekt "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata". Crkva je tada bila vrlo jaka, uspjela je pobijediti i Jugoslaviju i komunistički poredak (naravno, ne sama), no nije se bavila ovim pitanjima kojima se bavite vi i udruge kojima ste na čelu.
Usporedo s političkom ofanzivom Crkve u Titovoj Jugoslaviji, Hrvatskom je zavladala seksualna revolucija. U modi su bile ekstremno kratke mini-haljine, časopis "Erotika" (u izdanju novinske izdavačke kuće Vjesnik) bio je daleko najtiražniji list u SRH, u kinima su se redovito vrtjeli erotski filmovi... Svejedno, usprkos tome - ili sasvim mimo toga - Crkva u Hrvata bila je, rekao bih, jača nego ikad.
Kako dovesti u vezu i kako usporediti ta dva vremena, te dvije, očigledno, sasvim različite situacije?

BATARELO: U pravu ste kada kažete da je 1960-ih seksualna revolucija okupirala čitav svijet, pa i Hrvatsku. Katolička je crkva, naravno, i tada imala svoj moral - ali možda nije znala adekvatno odgovoriti na sve te izazove. Na njih je sustavno počela odgovarati tek s dolaskom pape Ivana Pavla II.
Međutim, prvi ozbiljniji korak na tom području napravio je još papa Pavao VI., svojom poznatom enciklikom "Humanae Vitae", u kojoj se spominje i seksualni moral. Posrijedi su bile velike kontroverzije, ali je Pavao VI. proročki predvidio do kakvih bi sve posljedica moglo doći ako bi se dopustila umjetna kontracepcija.

BARTULICA: Jedna od tih posljedica je i negativan utjecaj na brak, i to u smislu: da će biti sve više razvoda, da će se obitelji raspadati i da će u demografskom smislu mnoge nacije biti ugrožene.

BATARELO: A onda je Karol Wojtyla, tj. papa Ivan Pavao II., počeo sa svojim katehezama, od 1978. nadalje - iako se i ranije, još kao krakovski nadbiskup, vrlo ozbiljno bavio tim pitanjima. On je u Poljskoj radio s mladima, sa studentima, s mladim bračnim parovima. Razumio je cijelu tu problematiku i kad je postao papa, razvio je te svoje kateheze koje su danas poznate pod imenom "teologija tijela".
U toj oblasti je danas u Hrvatskoj apsolutno br. 1 don Damir Stojić. On odgaja tisuće i tisuće zagrebačkih studenata upravo na toj "teologiji tijela" pape Wojtyle. To je katolički pogled na seksualnost.

BARTULICA: Drugim riječima, to je interdisciplinarni pogled na ljudsku seksualnost, koji uključuje i antropološku, moralnu i psihološku dimenziju. I na neki način uzdiže seksualnost na višu razinu. Umjesto redukcionističkog pristupa koji sve svodi na fizički čin, tjelesnu strast, užitak...

BATARELO: Seksualnost za nas nije samo fizički čin nego jedan holistički pogled prema svrsi seksualnosti.

* Ovih sam dana posjetio don Živka Kustića, u Domu umirovljenika u Klaićevoj. On tvrdi da ta pitanja, koja vi pokrećete, nisu najprimarnija za naše društvo. Kustić smatra da sve ove polemike neće dugo potrajati, odnosno da će proći isto onako brzo kao što su se i pojavile.

BATARELO: Mi smatramo drugačije. Ako želimo jako društvo i jaku ekonomiju, taj cilj nećemo postići ako nemamo i zdrave obitelji. To je empirijski dokazano.

BARTULICA: Sam ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić tvrdi da su jedna od glavnih slabosti u hrvatskom sustavu negativni demografski trendovi. A negativne ćemo demografske trendove imati upravo onda ako budemo imali velik broj rasturenih brakova.
Brak i obitelj nisu izolirane teme - treba promatrati i analizirati kako te teme utječu na cijelo društvo i ekonomske procese.

BATARELO: Empirijski je dokazano da tamo gdje imate sretne brakove i sretne obitelji - da su tamo i sama djeca uspješnija, zadovoljnija, ambicioznija. U interesu je države da to pomaže.
Nažalost, ova je vlast ukinula sve obiteljske centre. Konkretno – to je učinila ministrica Milanka Opačić. Sve obiteljske slučajeve prebacila je na centre za socijalnu skrb - a ti centri onda ne znaju što bi s time pa te slučajeve često usmjeravaju na obiteljska savjetovališta koja drži Crkva, odnosno Caritas.

* Koji je krajnji cilj vaših nastojanja, aktivnosti i inicijativa?

BARTULICA: Mi, prije svega, želimo čvrste i stabilne obitelji, kako bi država mogla obratiti pažnju na ono što joj je primarna zadaća. A ne da se država bavi socijalnim slučajevima.

BATARELO: Ako imamo slabe obitelji, država raste i onda nestaje naša sloboda. Što su obitelji slabije, imate glomazniji državni aparat koji ulazi u sve sfere ljudskog života. Mi, međutim, ne želimo da država ugrožava naše slobode.

* Vi ste, dakle, za to da država ima ograničen i ne suviše širok prostor svog djelovanja?

BARTULICA: Tako je. Mi smo za limited government - dakle, za ograničenu državu. Država treba biti nogometni sudac, koji osigurava pravedne uvjete utakmice, umjesto da bude medicinska sestra koja skrbi za sve svoje podanike, tj. ljude koji su u njezinoj skrbi.

* Zašto je to toliko važno?

BATARELO: Mi štitimo dostojanstvo i autonomiju obitelji, kako bismo imali jako civilno društvo i jake pojedince.
Za nas brak nije političko pitanje, država se ne bi smjela miješati u to. A ona sada brak pokušava redefinirati.
Tri su važne karakteristike braka: trajnost, vjernost i prokreacija (tj. stvaranje djece). Jasno je, samo po sebi, da istospolni »brakovi« barem jedan od ta tri uvjeta ne mogu zadovoljiti - prokreaciju.
Uzmite kao primjer vjernost. Statistički je dokazano da se najveći broj brakova raspada upravo zbog nevjere. Konzekvencija toga su nesretna djeca i nesretni ljudi.

BARTULICA: Današnja je kultura napravila inverziju. Ispada da djeca postoje radi roditelja, a ne roditelji zbog djece.

BATARELO: Ova naša inicijativa nije išla ni protiv koga osobno, jedino se išlo za tim da se ono što piše u Obiteljskom zakonu - da je brak »zakonom uređena životna zajednica muškarca i žene« - stavi i u hrvatski Ustav.
Hrvatskim smo vlastima htjeli poručiti: nemate pravo u to dirati. Jer, vidjelo se što su političke elite, lijevo orijentirane, u Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu napravile - izmijenile su definiciju braka.

* Što se konkretno dogodilo u Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu?

BATARELO: Dogodilo se to da se političkim odlukama njihovih vladâ redefinirala institucija braka.
U početku je bilo ono što je od iskona, jer brak je prije države i religije: da je brak zajednica muškarca i žene. A onda je to promijenjeno - pa je donešena odluka da se i istospolne zajednice mogu definirati kao brak. Dakle, žena plus žena, muškarac plus muškarac.

* U koliko je država na svijetu na snazi ta, nova definicija braka?

BARTULICA: U njih 15 - od ukupno 200-ak država u svijetu. Prva je s tim krenula Nizozemska, još, mislim, 2001. Onda su to učinile Švedska, Kanada, Belgija, Francuska, Portugal, Španjolska...
U SAD-u, na saveznoj razini, ta odluka još nije na snazi, ali je u nekim američkim državama to dopušteno. U, otprilike, desetak njih - od ukupno 50-ak američkih država.
U Njemačkoj je pak, umjesto redefiniranja braka, donešen zakon o civilnom partnerstvu.

* Je li logično da Hrvatska, s obzirom na takve trendove u svijetu, ispravlja, da tako kažem, "krive Drine"?

BARTULICA: Hrvatska je s većinom zemalja u svijetu, ona nije usamljena.
Znakovito je da se Europska komisija nije izjasnila o toj našoj inicijativi. Da je riječ o diskriminaciji, sigurno bi intervenirala.

* Dio hrvatske javnosti - među njima je i moj nedavni sugovornik Božidar Kalmeta - smatra da je nedavni referendum produbio podjele u hrvatskom narodu.

BATARELO: Ja bih to spustio na zemlju. Ovo je demokracija. To je normalan proces. Jedino mi je žao što u danima referenduma nije, u javnosti, bilo dovoljno ravnopravnosti.

BARTULICA: Ne treba bježati od činjenica, ako oko nekih bitnih pitanja doista postoje podjele.

BATARELO: Uoči referenduma, određeni su ministri agitirali - što je protivno Kodeksu za dobro ponašanje na referendumima (Code Practice on Referendums), što ga je donijelo Vijeće Europe.
Sramotno je ponašanje saborskih zastupnika Igora Kolmana (iz HNS-a) i Nenada Stazića (iz SDP-a), kao i njihove izjave što su ih davali uoči referenduma. Koristili su jezik mržnje - i nikome ništa.

* Na dan referenduma, s oltara su upućivane i vrlo ružne poruke svećenika, poput: ako budete glasovali "protiv", to će biti zločin. To su poruke koje su se upućivale iz crkava u Zadru, Biogradu...

BARTULICA: Takve su izjave, ili takve sugestije, neprimjerene. Ja imam prijatelje i kolege koji su bili "protiv" - i to nisam shvatio kao zločin.

* Povrijeđeni su i brojni pripadnici homoseksualne populacijje. Dapače, mnogi se od njih, nakon ovoga referenduma, osjećaju ugroženima. Jedan moj prijatelj, koji je svjetonazorski vrlo blizak vama, otvoreno mi je rekao: "Nositelji ove inicijative nisu znali izbjeći klopku, a ključna klopka je bila da se ovu inicijativu dovede u sukob s homoseksualnom zajednicom. Inicijatori su trebali na vrijeme otvoriti dijalog s predstavnicima homoseksualne populacije i objasniti svoje motive.«

BARTULICA: Nikad ne bih podržao nijednu inicijativu koja ugrožava nečija prava ili dostojanstvo neke osobe. I jako mi je žao ako je došlo do krive interpretacije ovog referenduma. Ja se zalažem za tolerantno društvo, gdje će svaki pojedinac naći svoje mjesto.

BATARELO: Nakon svega ovoga, osobno bih se vrlo rado sastao sa svojim neistomišljenicima, pa da se upoznamo i razmijenimo mišljenja. Jer moje su namjere iskrene; moje djelovanje proizlazi iz dubokog uvjerenja.
Jedna Hrvatska je dovoljno velika da bude široka za sve ljude. Svatko ima pravo na svoj stav. A nitko nema pravo drugoga ponižavati.
Odrastao sam, u Australiji, kao pripadnik etničke manjine - i vrlo dobro znam što znači biti drukčiji. I suosjećam s ljudima, s pojedincima, koji su drukčiji. I uvijek sam otvoren za razgovor sa svim tim ljudima. Treba mirno i staloženo iznijeti argumente, i po nekada se složiti - da se ne slažemo, ali uvijek poštivati ljudsko dostojanstvo drugoga.

* Koju biste poruku uputili homoseksualcima i lezbijkama?

BARTULICA: Svi smo mi djeca Božja. Kršćanske vrijednosti nikad ne mogu biti usmjerene protiv čovjeka.

BATARELO: Složio bih se s papom Franjom - on ne osuđuje homoseksualce, ali osuđuje određene lobije koji imaju svoj "dnevni red", a u koji ulazi i promjena definicije braka - što je nemoguće.
Ja bih pitao ove koji su bili "protiv" - zašto su bili protiv naše, tj. od iskona antropološke definicije braka? I zašto su bili protiv toga da djeca imaju mamu i tatu? To sam želio čuti, a to nisam čuo. Hoću čuti - tko su ti ljudi koji su protiv, i zašto su protiv?

* Jeste li vi osobno pripadnici katoličke organizacije Opus Dei?

BARTULICA: Jesam. Ali, možda sam iznimka u tome. Osnivač Opusa Dei, Josemaría Escrivá, proglašen je svetim od pape Ivana Pavla II.
Opus Dei svakako za mene nije ni po čemu kontroverzna organizacija. On među svojim članovima ima i simpatizere ljevice.

BATARELO: Ja svoj osobni, duhovni život ne bih otkrivao. Ja sam katolik i poštujem sve putove duhovnosti unutar Katoličke crkve.

* Je li sadašnji HDZ, na čelu s Karamarkom, zreo da prihvati vaše ideje?

BARTULICA: To je ključno pitanje. Kad promatram razvoj HDZ-a od predsjednika Tuđmana do danas, dolazim do zaključka da ta stranka nikad nije ušla u ozbiljnije profiliranje oko bitnih odrednica kao što su svjetonazorska pitanja, ali i pitanja države.
Tuđman je sve podredio praktičnim potrebama nove hrvatske države, njegov je glavni cilj bio oslobađanje zemlje od okupacije, pri čemu je smatrao da hrvatsko gospodarstvo mogu jednostavno preuzeti tzv. tehnomenadžeri – a da ga pritom prava, makroekonomska pitanja uopće nisu zanimala.
I njegov je nasljednik Ivo Sanader vjerovao u big government; za njegove je vladavine proračun iz godine u godinu bivao sve veći. Oni su vjerovali u velike državne projekte: sagradili su ceste, ali te ceste danas nisu u stanju izdržavati, nisu u stanju vraćati dug.

* Tuđman je, kao što znate, bio ateist?

BARTULICA: Da. On nije bio konzervativan političar. Kao što ni HDZ u početku nije bio izdefinirana politička stranka. To je bio državnotvorni pokret koji je u sebi uključivao praktički sve.

BATARELO: A Tuđmanov je nasljednik na čelu HDZ-a Ivo Sanader donio, kao premijer, Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji je jedan od najliberalnijih zakona u Europi.

BARTULICA: On je time htio dokazati da nije konzervativan političar. Htio se, kako da kažem, isprsiti. Ali ni način na koji je HDZ i Vladu vodila njegova nasljednica Jadranka Kosor nema ničeg zajedničkog s konzervativnom politikom.

* Kakvo mišljenje imate o sadašnjem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku?

BARTULICA: Karamarko je naslijedio nezavidnu situaciju u stranci. Godinama su zanemarivane rasprave o javnoj politici, a sve je bilo podređeno cilju ulaska u EU. Tek se sada HDZ počinje profilirati u ideološkom smislu. Vrijeme će pokazati.

BATARELO: Karamarko je naslijedio HDZ u rasulu nakon vladavine Sanadera i J.Kosor koji su vodili stranku što za svoje osobne interese, što bez jasne vizije za stranku ili državu. Karamarko ima pred sobom velike, ali ne i nemoguće zadatke.
Krize su uvijek mogućnosti. Za razvoj demokracije važno je imati različite političke opcije. HDZ-u i sličnim strankama desne/konzervativne opcije pruža se sada velika mogućnost da ispune vakuum na političkoj sceni u Hrvatskoj, ali uz jasnu viziju javne politike i uz distanciranje od negativnih događaja iz prošlosti. Tu jasnoću o svim važnim temama za državu moraju očitovati što prije.

* Jeste li zadnjih mjeseci razgovarali s Karamarkom?

BARTULICA: Vrlo površno.

BATARELO: Ali spremni smo razgovarati sa svakim političarem, to zapravo i jest posao civilnih udruga. Otvoreni smo prema svima, pa i prema premijeru Milanoviću i ministru Željku Jovanoviću.

* U kojoj političkoj stranci vidite stvarni suport? Možda u HSP-u Ruže Tomašić?

BARTULICA: Ne. Ja tu gospođu ne poznajem.

* Kakav stav imate prema ćirilici - konkretno, u kontekstu Vukovara i tamošnjih političkih zaoštravanja?

BARTULICA: To pitanje, po meni, ne spada u konzervativnu agendu. To je pitanje vrlo osjetljivo zbog tamošnjih ratnih rana i trauma, i imam veliko razumijevanje za te ljude. Ali to je pitanje vrlo specifično - zbog okolnosti naše nedavne prošlosti.

BATARELO: U svakom slučaju, naše su vlasti puno brže, ali i puno nježnije, trebale riješiti taj problem - i to u izravnom kontaktu sa samim Vukovarcima i tamošnjim lokalnim vlastima.

* Je li u pripremi neki novi referendum - npr. oko pobačaja, s ciljem da se donese zakon protiv pobačaja?

BATARELO: Kao socijalni konzervativci, smatramo da je pravo na život jedno od temeljnih ljudskih prava. I to pitanje zasigurno treba otvoriti u Hrvatskoj. Zašto bi to pitanje bilo tabu?
Ali kako ćemo to pitanje otvoriti - to još ne znamo.

* Koje su vaše buduće akcije?

BARTULICA: Nedavno smo imali seminar u Tuheljskim Toplicama o konzervativizmu, na kojem su sudjelovali stručnjaci iz srednje Europe, uključujući Mađarsku i Slovačku. Raspravljali smo o kulturološkim, ali i ekonomskim temama. Uz ostalo, zaključili smo da ne možemo imitirati visokorazvijene zemlje, poput Njemačke, u smislu poreznog modela. U Njemačkoj su visoki porezi i visoka cijena rada, ali Njemačka je sasvim drukčija priča u odnosu na nas, Hrvatsku.
Uvjereni smo da je jedini put za stvaranje novih radnih mjesta i novih vrijednosti - u slobodnome poduzetništvu. Poduzetnik se ne smije izjednačavati s kriminalcem. A u našem društvu, nažalost, postoji upravo takva jedna percepcija - da su poduzetnici sami po sebi suspektni.
Samo mala i srednja poduzeća mogu biti motor gospodarskog rasta. A ne javni i državni sektor. Kao prvo, treba smanjiti poreze.

* Koja je opcija u hrvatskom društvu vama izravno suprotstavljena? Ako se vi deklarirate kao konzervativci, koga smatrate vašim direktnim antagonistima?

BARTULICA: To je, rekao bih, militantno-sekularna filozofija. Ona u nekim zemljama, poput Francuske i Španjolske, zadobiva razmjere svojevrsnog fanatizma. Jedne, rekao bih, civilne religije koja promiče takve »dogme« koje nikako ne mogu koegzistirati s kršćanskim svjetonazorom.
Drugim riječima, to je jedan "antiliberalni liberalizam", koji se nama nikako ne sviđa. I vi osobno sigurno poznajete puno ljudi koji se deklariraju kao liberali - ali pitam se koliko su ti ljudi zaista liberalni.

BATARELO: U ovim zadnjim događanjima došla je do izražaja ta jedna plitkoća liberalne ljevice, koja nije iznosila argumente nego plitke političke parole. Mi bismo željeli da u Hrvatskoj dođu do izražaja istinski lijevi intelektualci, iz uvjerenja, koji će braniti svoja uvjerenja - a ne stigmatizirati svoje neistomišljenike.

* Tko, po vama, jest ili je bio pravi, iskreni intelektualac-ljevičar?

BATARELO: To je, recimo, bio Ivan Supek. On je bio taj kalibar. A ovo ostalo su aktivisti, a ne intelektualci u pravom smislu riječi. Sada, vidim, nameću Vjerana Zuppu, pripadnika SDP-a - no on, po našem mišljenju, promašuje bit stvari.

* Neki moji prijatelji smatraju da sve ove svjetonazorske podjele među Hrvatima, a posebice nedavna događanja oko referenduma, idu na ruku Srbima. Jer, dok se Hrvati međusobno svađaju, Srbi likuju. Čujem da je i Aleksandar Vučić u ironičnom kontekstu prokomentirao referendum u Hrvatskoj...

BATARELO: Nije me briga za to, nemam tu vrstu kompleksa. Važno je kako ćemo mi sami rješavati naše probleme, a ne kako će netko drugi na to gledati. Pritom, možda neki zaboravljaju da mi više nismo u Jugoslaviji.
 

Google+

Naslovnica
Ispis
Preuzimanje