30. IV 2023.

Osmi svibnja 1945. - partizansko oslobođenje Zagreba (objavljeno u Večernjem listu)

Radeći na svojoj knjizi "Hrvati i Srbi. Povijest odnosa i sukoba Hrvata i Srba u 20. stoljeću (1922.-2000.), došao sam do novih spoznaja o događajima koji su se zbili u Zagrebu i na prilazima Zagrebu 8. svibnja 1945., dana koji obično obilježavamo kao Dan oslobođenja Zagreba. U jutarnjim, odnosno prijepodnevnim satima toga utorka najvažnije je bilo tko će prvi doći do odašiljača Radio-Zagreba na Bundeku i objaviti preko etera vijest da je Zagreb oslobođen: da li hrvatski partizani (21. slavonska brigada 28. slavonske divizije) ili srpski (45. srpska divizija). U ime Komande 28. slavonske divizije, zadatak da prvi stigne do odašiljača dobio je komesar Drugog bataljona 21. slavonske brigade kapetan Jure Devčić...

3. VII 2019.

Globalno zatopljenje

Godina 2019. bila je dosad najteža, najsurovija i najekstremnija, u klimatološkom smislu. Koliko god to zvučalo onespokojavajuće ili depresivno, činjenica je da smo ušli u pretkataklizmičko ili - možemo ga i tako nazvati - "stakleničko" doba, u kojemu nas čeka teška borba za opstanak ljudske vrste. Pratim taj fenomen ne godinama nego desetljećima - prvi sam članak na tu temu, pod nazivom "Kataklizma", objavio, u Globusu, u siječnju 1998. - i znam o čemu govorim. Ali nade još ima, ne treba unaprijed izvijesiti bijelu zastavu. Papa Franjo je svojom enciklikom "Laudato si" probudio svijet pozvavši ga na ekološko obraćenje; pokrenuli su se i mladi, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj (vrlo znakovito - ne studenti nego srednjoškolci); a u Zagrebu je, pod okriljem Zaklade Rhema, osnovana integralnoekološka udruga "I stvori Bog zemlju", koja svoj program bazira na Papinoj enciklici...

5. VI 2019.

Isusovci

Hrvatski isusovci su najprogresivniji "sektor", ako mogu tako reći, Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Oni su ono što bi Crkva danas trebala biti, i kako bi trebala djelovati - i to u najširem rasponu od pastorala i propovijedanja Evanđelja do pučkih kuhinja i zbližavanja beskućnika. Kao takvi, dosljedno slijede orijentaciju pape Franje (kojega dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj, nažalost, ne prihvaća, ili, u najmanju ruku, prema njemu pokazuje rezerve), i nije im teško djelovati (i) na periferiji. U posljednje su se vrijeme maksimalno odmakli od angažmana na području (dnevne) politike, što je pokazalo i njihovo distanciranje od patera Ike Mandurića. Ovaj moj članak svojevrstan je portret hrvatskih isusovaca danas, koji sam napravio u suradnji s provincijalom Hrvatske provincije Družbe Isusove paterom Daliborom Renićem.

22. V 2019.

Pregovori Tito - Stepinac, 4. lipnja 1945.

Potaknut najnovijom izjavom pape Franje o kardinalu Stepincu, napravio sam svoj autorski prikaz Stepinčeva javnog i političkog djelovanja uoči, za vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, s posebnim naglaskom na njegov susret i razgovor s Josipom Brozom Titom na Tuškancu, 4. lipnja 1945. - o kojemu ni danas nemamo dovoljno informacija, jer nedostaju neki ključni dokumenti. Ovaj tekst je, u biti, skraćeno potpoglavlje iz knjige koju trenutačno pišem - "Hrvati i Srbi. Povijest odnosa i sukoba dvaju naroda u 20. stoljeću, 1922.-2000.". Pišući ga, preuzeo sam određen rizik na sebe, jer ga nisam pisao po "špranci" koja je u nas, tj. u redovima povjesničara i pojedinih dužnosnika iz redova Katoličke Crkve u Hrvatskoj, praktički unaprijed propisana kao obvezujući standard...

8. V 2019.

Hrvatski liberali, 30 godina nakon osnutka (1989.-2019.)

U povodu 30. obljetnice osnutka HSLS-a, prve hrvatske stranke u (novijoj) povijesti hrvatskoga višestranačja, napisao sam prije nekrolog nego slavljenički tekst. Ta stranka u Hrvatskoj, naime, praktički više i ne postoji, u smislu relevantne političke i društvene snage; liberali su danas u Hrvatskoj šačica - u kontrapunktu spram nacionalizma, desnog populizma, kolektivizma, klijentelizma, nekih novih varijanata etatizma/socijalizma itd., koji u ovo naše današnje vrijeme istinski vladaju u Hrvatskoj... Pritom u ostacima liberalne zajednice u Hrvata ne postoji ni najelementarniji konsenzus u tumačenju zašto se to dogodilo: jedni više krive HDZ, kao stranku najodgovorniju za globalni smjer razvoja hrvatskog društva, a drugi više sami sebe, tj. pojedine vladajuće garniture u HSLS-u, koje nisu bile dorasle ugledu i značaju te stranke...

27. III 2019.

"Bespuća" Franje Tuđmana: 30 godina poslije

God. 1998. objavio sam u Globusu vrlo oštar, rekao bih čak i brutalan osvrt na knjigu Franje Tuđmana (tadašnjeg predsjednika RH) "Bespuća povijesne zbiljnosti", nastalu potkraj 1980-ih, uoči raspada SFR Jugoslavije i raspisivanja prvih poslijeratnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. A i mnogi drugi su tu knjigu također žestoko napadali - takav je pristup bio jedno od općih mjesta svojedobno vrlo popularnog trenda tzv. detuđmanizacije. Nakon dužeg vremena, pročitao sam tu knjigu još jednom - od prve do posljednje stranice - i u njoj, ovaj put, otkrio i puno toga dobroga i pozitivnoga, gdje Tuđman zaslužuje pohvalu. Pa sam tako i svoj nekadašnji negativan sud o njoj podvrgnuo (samo)kritičkoj analizi. Moram istaknuti da je ovaj moj članak, po objavljivanju u Globusu, naišao na vrlo dobar odjek i u tzv. lijevim i u tzv. desnim krugovima u hrvatskoj političkoj javnosti, što znači da je imao smisla. Odnosno, da ga je vrijedilo napisati.

13. III 2019.

Vojko V.

Nisam ni slutio koliki će mi veliki izazov biti članak o splitskom reperu Vojku V. (Andriji Vujeviću), u povodu šest njegovih nominacija na Porinu 2019. Trebao je to biti više-manje rutinski članak o jednome vrhunskom splitskom glazbeniku - na kraju je ispala kompleksna sociološka studija o "generaciji Z" i njezinu poimanju svijeta i stvarnosti. Dosta se razumijem u glazbu, ali priznajem: kad sam prvi put preslušao Vojkov debitantski album, nisam ništa razumio. I trebala su mi dobra tri-četiri dana da pohvatam sve konce. Jako mi je puno u tome pomogao urednik u CR-u Domagoj Šiljeg, inače Vojkov bliski suradnik i prijatelj, koji mi je potanko objasnio što je to "generacija Z" i kako ona doživljava glazbu i cjelokupan svijet u kojem živi.

11. I 2019.

Novi prijevod Biblije

Hrvatsko biblijsko društvo, u suradnji sa Sjedinjenim biblijskim društvima (United Bible Societes, UBS), već duži niz godina, u tišini, bez mnogo halabuke, radi na novom prijevodu Biblije. Sada je taj pozamašan posao napokon pri kraju. Novi prijevod Sv. Pisma bit će, čini se, veliko iznenađenje, a jedan od njegovih glavnih ciljeva jest približiti Bibliju mlađim čitateljima. U novom prijevodu više neće biti imperfekta i aorista, kao niti dugih, kompliciranih rečenica, a umjesto "Jahve" (naziv za Boga Oca) svugdje će se upotrebljavati riječ "Gospodin".

28. XII 2018.

Advent u pučkoj kuhinji

Kao da sam znao će pater Antun Cvek, utemeljitelj udruge za pomoć beskućnicima "Kap dobrote" uskoro umrijeti - napisao sam, u predbožićnom ozračju, ovaj članak o "paralelnom", "nevidljivom" Zagrebu, u kojem su glavni junaci, kao kontrapunkt sjaju i blještavilu razvikanoga Adventa u Zagrebu, ljudi, Zagrepčani, koji žive na rubu - beskućnici, stari, bolesni, siromašni, marginalizirami, odbačeni, bespomoćni, gladni... Članak posvećujem papi Franji, koji svako malo upozorava kako bi današnja Katolička Crkva, uključujući i same vjernike, trebala biti fokusirana upravo na te ljude, i u svakome od njih prepoznati Isusa...

30. XI 2018.

Slobodan Praljak

Na obljetnicu smrti Slobodana Praljka - koji je 29. studenoga 2017. počinio suicid neposredno nakon izricanja konačne, drugostupanjske presude na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu - napisao sam članak u kojem sam se prisjetio svojih prijateljevanja i dugih razgovora s njim, još 1990-ih, ali i iznio neke nove činjenice koje bi mogle znatno rasvijetliti njegovu odluku da na ovakav tragičan način skonča svoj život. Poanta je u tome da je on tu svoju odluku već dugo (ali u šiframa) najavljivao, kako meni tako i nekim svojim najbliskijim prijateljima...

16. XI 2018.

Željko Komšić

U jesen 2018. Sarajlija Željko Komšić po treći je put u zadnjih osam godina izabran za (hrvatskog) člana Predsjedništva BiH - po izbornom zakonu, nepovoljnom za Hrvate, kakav je na snazi u Bosni i Hercegovini. Hrvatsku zajednicu u BiH Komšićev je izbor frustrirao, jer je on dobio glasove zahvaljujući Bošnjacima, a ne Hrvatima. U teškoj i mučnoj situaciji, kad su Hrvati u BiH najavili bojkot Komšića i čak započeli i neke prosvjedne aktivnosti protiv njega, Komšić se odazvao mojoj inicijativi da napravimo veliki intervju za Globus. Intervju smo, u dosta vrućem, polemičkom tonu, vodili u hotelu "Antunović", na zapadnom obodu Zagreba.

26. X 2018.

Nenad Bjelica

Ovu mini-studiju o Dinamovu treneru Nenadu Bjelici napravio sam uoči utakmice 3. kola Europske lige Spartak Trnava - Dinamo (1:2), na kojoj je zagrebački prvak praktički osigurao plasman u šesnaestinu finala EL-a, u veljači 2019. Bjelica će tek nakon te utakmice postati, u punom smislu riječi, nogometni "hit jeseni" u Hrvatskoj, ali i šire; nedvojeno, najuspješniji Dinamov trener u posljednjih 20 ili čak više godina...

21. IX 2018.

Vuk Drašković: roman o kralju Aleksandru

Srpski pisac i političar Vuk Drašković, s kojim sam 1989. napravio "horror-intervju" za magazin Start, pod naslovom "Jugoslavija u sjeni noža", objavio je roman "Aleksandar od Jugoslavije", čiji je glavni protagonist jugoslavenski regent i kralj Aleksandar, jedan od glavnih tvoraca (prve) jugoslavenske države. Na tom je djelu radio desetak godina, jednim dijelom i kao istraživač povijesti, pročitavši i proanaliziravši nekoliko stotina dokumenata (i srpskih i inozemnih) mnogi od kojih su sve dosad bili posve nepoznati javnosti.

17. VIII 2018.

Međugorje 2018.

Za mog drugog službenog posjeta Međugorju, početkom kolovoza 2018., u tom je hercegovačkom gradiću, najpopularnijemu molitvenom mjestu u Hrvata, trajao Mladifest, tradicionalni međunarodni susret mladih katolika koji se održava svakog ljeta, a koji je ove godine okupio impozantnih 50-ak tisuća mladih iz 72 zemlje svijeta. A u četvrtak 2. kolovoza rano ujutro dogodilo se novo ukazanje Gospe (Majke Božje) međugorskoj vidjelici Mirjani Soldo - ženi kojoj se Gospa, inače, ukazuje svakog drugog u mjesecu. Međugorjem se, ujedno, pronio glas da papa Franjo namjerava priznati prvih 7 Gospinih ukazanja, onih s kraja lipnja 1981...

27. VII 2018.

Kosovo 2018.

Oko ponoći, nazvao me na moj mobitel Miroslav Šolević, nekadašnji vođa (iz vremena tzv. antibirokratske revolucije, tj. iz 1988.) pokreta Srba na Kosovu, i rekao mi da se, u povodu 40. obljetnice tih događaja, pripremaju novi nemiri na Kosovu, u koje će biti uključena i Srpska pravoslavna Crkva, kao i neki umirovljeni vojni krugovi. Krajnji cilj toga novoga ustanka Srba na Kosovu jest, rekao mi je, rušenje vlasti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Sutradan sam nazvao Vučića i zamolio ga za komentar. Rekao mi je: "Svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo, ali ja ću učiniti sve da vratim što se može, pa da to na kraju ne ispadne kao potpuni poraz ili potpuni gubitak!"

5. VII 2018.

Mate Meštrović - svjedok stoljeća (objavljeno u Nedeljniku)

S povjesničarom i političarom Matom Meštrovićem, sinom najvećeg hrvatskog i jugoslavenskog kipara Ivana Meštrovića, družim se već 11 godina. On je je jedan od najvažnijih sugovornika, ali i protagonista, u mojim najnovijim knjigama - "Rim, a ne Beograd" i, osobito, u knjizi koju sada pišem, "Hrvati i Srbi. Povijest odnosa i sukoba dva naroda u 20. stoljeću (1922.-2000.)". U ovome velikom intervjuu za beogradski Nedeljnik, Mate Meštrović mi je posvjedočio o odnosima svojega oca Ivana Meštrovića s kraljem Aleksandrom i princom Pavlom, u Kraljevini Jugoslaviji; o svojim i razgovorima svoga oca s Josipom Brozom Titom na Brijunima 1959.; o svojim kontaktima i korespondenciji s Milovanom Đilasom, od 1960-ih nadalje... Uz ostalo, rekao mi je da se Tito požalio njegovu ocu: "Srbi su nemoguć narod, stalno mi prave probleme..."

29. VI 2018.

Srpska pravoslavna Crkva za rušenje Meštrovićeva mauzoleja Njegošu na Lovćenu?

Za tjednik Globus priredio sam sažetak svog temata/feljtona "Bitka za Lovćen", što sam ga prethodno, u tri nastavka, objavio u beogradskom Nedeljniku. Ta je tema, naime, zanimljiva i intrigantna i za hrvatsku javnost, jer je u njezinu središtu (i) slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović, autor monumentalnoga mauzoleja Njegošu na vrhu Lovćena, podignutog početkom 1970-ih na mjestu na kojem se prethodno nalazila mnogo manja i skromnija Njegoševa kapela, koju je 1920-ih dao sagraditi i posvetiti jugoslavenski kralj Aleksandar. O tome mi je bitan svjedok bio kiparev sin, povjesničar i političar Mate Meštrović, s kojim se sastajem i razgovaram o nekim važnim temama, vezanim za svoja istraživanja, već više od 10 godina. Kontroverzije oko Meštrovićeva mauzoleja na Lovćenu sada dosižu svoj novi vrhunac, jer se u vrhu SPC-a javljaju inicijative za njegovo uklanjanje, tj. rušenje, kako bi se vratila, tj. ponovno sagradila (rekonstruirala), nekadašnja kapela, kao simbol srpskog identiteta Crne Gore.

8. VI 2018.

Pater Bono Zvonimir Šagi

U svibnju o.g. Hrvatsko društvo katoličkih svećenika dodijelilo je našem uglednom svećeniku i teologu fra Boni Zvonimiru Šagiju Nagradu za životno djelo. U obrazloženju te nagrade piše da ju je dobio "za dugogodišnji medijski rad u širenju Radosne vijesti na tragu Drugoga vatikanskog koncila". Tim povodom, napravio sam s paterom Šagijem veliki, životni intervju - u Kapucinskom samostanu u Varaždinu, u kojem se nalazi još od 1961. Zajedno sa svojim starijim bratom, također kapucinom Tomislavom Šagi-Bunićem, pater Šagi je pojam ili sinonim za djelovanje Kršćanske sadašnjosti u Hrvatskoj i u Crkvi u Hrvata, uvijek ustrajno i dosljedno na tragu Drugoga vatikanskog koncila.

1. VI 2018.

Hrvatski brevijar - veliki izdavački pothvat Zaklade Rhema

Ove, 2018. godine, Zaklada Rhema - iza koje stoje dvije obitelji: Mirjana i Ivica Topčić te Ksenija i Ivić Pašalić - objavila je svoj dosad najveći izdavački projekt: četverosveščanu knjigu "Hrvatski brevijar", koja se najjednostavnijim riječima može definirati kao jedinstven i raskošan molitvenik hrvatskog naroda, s opisima svih molitava u Hrvata te važnijih hodočasničkih i drugih crkvenih mjesta u hrvatskom narodu. U četiri sveska "Hrvatskog brevijara", na više od tri tisuće stranica, nižu se sve molitve hrvatskih vjernika, na lijevoj strani ispisane glagoljicom, a na desnoj latinicom. "Hrvatski brevijar" je rađen punih 9 godina, a njegovi su autori Feđa Aaron Bučić, kao autor projekta i urednik izdanja, i Dunja Lakuš, kao autorica cjelokupnog teksta "Brevijara".

1. VI 2018.

Dobrica Ćosić o rukopisu Dušana Bilandžića (iz 2011.) "Tito i raspad druge Jugoslavije"

U razgovoru sa mnom, u travnju 2011., Dobrica Ćosić je bio ljudski dirnut Bilandžićevim nastojanjima da maksimalno razumije Srbe i srpske nacionalne probleme i traume, i sada je meni (i preko mene Bilandžiću) želio uzvratiti istom mjerom, tako što je rekao da su hrvatske težnje za uspostavljanjem samostalne hrvatske države bile sasvim O.K. i da je velika zabluda Srba bila u tome što to nisu razumjeli, nego su Hrvatima na tome zamjerali i optuživali ih.

25. V 2018.

Dvostruka tajna misija Dušana Bilandžića

Ovaj moj članak dubinski je portret jednog od najpoznatijih hrvatskih povjesničara, Dušana Bilandžića, koji je, kao istaknuti član Račanova SKH-SDP-a, u novoj, Tuđmanovoj Hrvatskoj obnašao dužnost člana Predsjedništva SRH, a u razdoblju od 25. srpnja 1990. do 1. siječnja 1991. i potpredsjednika RH. Kao povjesničar i visoki partijski dužnosnik, Bilandžić je, praktički cijeli svoj život, bio u vrlo bliskim vezama s KOS-om; s jedne je strane prikupljao informacije od njega, a s druge strane neke je osjetljive informacije dostavljao KOS-u. Bio je, nedvojbeno, jedan od najinformiranijih ljudi u državi.

24. V 2018.

Zdravko Marić i Sportske igre mladih (objavljeno u Nedeljniku)

Sportska manifestacija "Sportske igre mladih", začeta u Splitu sredinom devedesetih, iza koje stoji splitsko-zagrebački menadžer Zdravko Marić, širi se na cijelu regiju, a osobito na Srbiju. U Srbiji se organizira već petu godinu zaredom. Ovogodišnji finale SIM-a za Srbiju, na Adi Ciganliji, uveličat će svojom nazočnošću i povjerenik za proširenje Europske unije Johannes Hahn.

18. V 2018.

(Globalni) nogomet kao spektakl

U povodu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, napisao sam članak o stanju u današnjem (globalnom) nogometu, kao možda najrazvijenijem i najsavršenijem izdanku današnjega globalnog kapitalizma. U nogometu se danas pored pukog rezultata sve više traži spektakl (dakle efikasnost, golovi, atraktivnost i dramatika), i to iz jednostavna razloga što to diktira novac, svjetski kapital, koji stoji u srži funkcioniranja i razvoja svjetskog, tj. globalnog nogometa.

4. V 2018.

Revizija Vatikanskih ugovora?!

Ta inicijativa, oko revizije Vatikanskih ugovora, koju je u Hrvatskom saboru pokrenula Anka Mrak-Taritaš, bila je ipak lažnjak ili politikantski čin. Vatikanski ugovori se ne mijenjaju, ili ne ukidaju, tek tako - larmom i galamom u "hrvatskom kokošinjcu", kako je predsjednik Tuđman znao nazivati Sabor. Uostalom, tko će (i kako) Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj vratiti oteto, u bivšem sustavu? U Katoličkoj Crkvi neslužbeno procjenjuju da joj država na ime otete imovine duguje čak 3 milijarde kuna, a inicijatorima revizije Ugovora poručuju: dok se ne nadoknadi vrijednost otuđene imovine, Crkva nikako neće pristati na promjenu sporazuma...

4. V 2018.

Gojko Šušak, 20. obljetnica smrti

Ratni ministar obrane Gojko Šušak - uz predsjednika Tuđmana najzaslužnija osoba za oslobođenje Hrvatske, tj. za pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu 90-ih - bio je čovjek za kojim je Tuđman plakao. Desnica ga je slijepo obožavala, ljevica slijepo mrzila, a on je bio odan samo predsjedniku. No danas je i ljevici jasno: bez njega ne bi bilo obrane Hrvatske u ratu, a tvrda desnica može samo za žaljenjem konstatirati: Šušak je bio umjerenjak.

10/17. V 2018.

Bitka za Lovćen, 2. dio (objavljeno u Nedeljniku)

Inicijativu crnogorskih komunističkih vlasti za rušenje Njegoševe (zapravo Aleksandrove, iz 1925.) kapele na Lovćenu i izgradnju monumentalnoga mauzoleja Njegošu, po projektu Ivana Meštrovića, podržao je i Josip Broz Tito. Kad su mu Crnogorci, u Cetinju, pokazali model mauzoleja i rekli mu da se izgradnji mauzoleja protivi Srpska pravoslavna Crkva, odnosno Crnogorska mitropolija (tj. mitropolit Danilo II.), odgovorio je: "Ja nisam advokat Crnogorske mitropolije!" Vodeći srpski intelektualci bojkotirali su, i bojkotiraju to i do danas, posjetiti novoizgrađeni mauzolej: oni smatraju (npr. Matija Bećković) da je Njegoš ("vladika Rade") tamo iza rešetaka...

3. V 2018.

Bitka za Lovćen (objavljeno u Nedeljniku)

"Bitka za Lovćen" - tako sam je ja sam nazvao - jedna je od najkompleksnijih, najzamršenijih i najnetransparentnijih tema iz naše (bivše jugoslavenske) novije, ali i nešto starije povijesti. U užem smislu riječi, riječ je o rušenju stare Njegoševe kapele na Lovćenu, koju je 1925. dao sagraditi i posvetiti jugoslavenski kralj Aleksandar, i izgradnji velikog, monumentalnog mauzoleja Njegošu, napravljenog prema nacrtima slavnoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića - što je bio megaprojekt koji je početkom 1950-ih od Meštrovića bila naručila tadašnja crnogorska komunistička vlada, da bi početkom 1970-ih, nakon puno peripetija, taj projekt napokon doživio svoju realizaciju. U širem smislu riječi, međutim, ovo je priča o trajnom razdvajanju Srba i Crnogoraca, koje je svoj vrhunac doživjelo referendumom o državnoj nezavisnosti Crne Gore u svibnju 2006., kao i o dodatnom potmulom produbljivanju sukoba Hrvata i Srba u Titovoj SFR Jugoslaviji, sukoba koji je početkom 1990-ih doveo i do rata.

6. IV 2018.

Zbogom Imotski!

Tihi egzodus iz najljepšega kamenjara na svijetu. Zašto se iz opustjele Imotske krajine u samo nekoliko godina (zauvijek) odselilo osam tisuća ljudi? Grad se guši u dugu od 50 milijuna kuna. Ne može dobiti nijedan EU projekt. Sva su proizvodna poduzeća ugašena. Odselila se četvrtina stanovništva. Tko je kriv? Zna se - kažu Imoćani koji još nisu spakirali kofere.

2. II 2018.

Srpska 1915.

U kolovozu 1915., u jeku Prvoga svjetskog rata, lideri sila Antante (Francuske, Velike Britanije i Rusije) izašli su pred predsjednika Vlade Srbije Nikolu Pašića s ovakvom ponudom: ako Kraljevina Srbija ustupi Bugarskoj cijelu istočnu Makedoniju, Antanta će Srbiju nagraditi stvaranjem tzv. "Velike Srbije", u koju će ući cijela Bosna i Hercegovina, cijela srednja i južna Dalmacija (teritorij od rta Ploče kraj Šibenika pa sve do 10 km južno od Cavtata) te još neki teritoriji. Pašić, međutim, nije pristao na tu ponudu/ultimatum; umjesto "Velike Srbije", koju je imao na papiru, radije se opredijelio za Jugoslaviju. Šezdeset godina kasnije, vođa srpske nacionalne opozicije Dobrica Ćosić proglasit će tu Pašićevu odluku najvećom "greškom" u srpskoj povijesti 20. stoljeća…

11. I 2018.

Moji BG-prijatelji (5): Matija Bećković (objavljeno u Nedeljniku)

Vrlo značajan moment u kronologiji srpskog intelektualno-opozicijskog pokreta bilo je pristupanje Matije Bećkovića siminovcima. Bećković je bio prvi intelektualac, u početku još golobradi student i pjesnik u formiranju, koji je onako "izvana", iz nekog drugog svijeta, pristupio toj inače relativno zatvorenoj grupaciji. Prva velika politička afera u kojoj je Matija Bećković, kao pjesnik i umjetnik, aktivno sudjelovao bila je ona nezapamćena frka oko srpskog Predloga za razmišljanje, koji su srpski književnici, s Borislavom Mihajlovićem Mihizom na čelu, sastavili, u ožujku 1967., kao svoj prkosni odgovor na hrvatsku Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Bio je to prvi žešći sukob između Hrvata i Srba u Titovoj SFR Jugoslaviji - ovaj put, za početak, na području jezika.

12. I 2018.

Sve žrtve rata

Privodi se kraju popis svih poginulih, ubijenih i nestalih u ratu u Hrvatskoj 90-ih. Time se bave dvije ustanove sasvim različita profila i pristupa: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (Ante Nazor) s jedne te Documenta - centar za suočavanje s prošlošću (Vesna Teršelič) s druge strane… Ljudi se pitaju: hoće li njihov rad donijeti mir naciji?

7. XII 2017.

Moji BG-prijatelji (4): Borislav Mihajlović Mihiz (objavljeno u Nedeljniku)

Borislav Mihajlović Mihiz jedan je od ključnih pripadnika intelektualnog kružoka poznatog pod nazivom "siminovci" (krug okupljen oko Dobrice Ćosića). U toj ekipi, on je bio najeksplicitniji antititovac, čovjek koji je prvi, još 1940-ih, Josipa Broza Tita nazivao imenicom "Broz", kao da je riječ o stvari, a ne o osobi. To će u Srbiji postati masovna, općeprihvaćena praksa 80-ih, pred sam raspad SFR Jugoslavije...

22. XII 2017.

Biskup Zdenko Križić

U velikom intervjuu, koji sam s njim radio uoči Božića, biskup Gospićko-senjske biskupije mons. Zdenko Križić - jedan od petorice hrvatskih biskupa koje je, u proteklih pet godina, imenovao aktualni papa Franjo - založio se za siromašnu Crkvu u Hrvata, rekavši: "Papa Franjo jasno je poručio: Ne želi bogatu Crkvu, nego Crkvu koja pomaže i dijeli najpotrebnijima. Jer to je izvorno Isusovo. I on je započeo svoj pontifikat osiromašivanjem sebe…"

1. XII 2017.

Salona

Stari grad Salona, pokraj današnjega Solina - kolijevka kršćanstva u Dalmaciji i Hrvatskoj - u prilično je derutnom, zapuštenom i devastiranom stanju. Svi dosadašnji pokušaji i projekti za revitalizacijom toga grada propali su. To je danas zaboravljeni grad koji se noću pretvara u bordel na otvorenom, a trebalo je postati najveći arheološki grad u Europi.

9. XI 2017.

Moji BG-prijatelji (3): Mića Popović (objavljeno u Nedeljniku)

Beogradski slikar Mića Popović bio je, uz Žiku Stojkovića, jedan od dvojice (budućih) siminovaca koji su, kao partizani iz 45. srpske divizije, među prvima ušli u oslobođeni Zagreb, 8. svibnja 1945. Ali kakav oksimoron: Mića je u Zagreb ušao s ikonicom katoličkog sveca Sv. Antuna Padovanskog oko vrata, koju mu je te noći, od 7. na 8. svibnja, poklonila seljanka-Hrvatica Marija, s kojom se slučajno upoznao (i, štoviše, u nju se ad hoc zaljubio) na ratnom pohodu iz Velike Gorice prema Zagrebu...

12. X 2017.

Moji BG-prijatelji (2): Žika Stojković (objavljeno u Nedeljniku)

Po priznanju Dobrice Ćosića, meni izrečenom u našim BG-razgovorima u razdoblju 2006.-2011., Žika Stojković je, po svojoj važnosti i specifičnoj težini, bio osoba br. 2 u klanu/kružoku "siminovci" (dakle, prvi iza Ćosića). Ćosić mi ga je portretirao kao patrijarha i komesara "siminovaca".

14. IX 2017.

Moji BG-prijatelji (1): Dejan Medaković (objavljeno u Nedeljniku)

U beogradskom Nedeljniku sam od rujna 2017. započeo feljton "Moji beogradski prijatelji", u kojem sam portretirao glavne protagoniste srpskog državotvornog pokreta 70-ih i 80-ih izbliza, onako kako sam ih osobno upoznao, tijekom svojih BG-istraživanja u razdoblju 2006.-2011. Prvi dio feljtona posvetio sam povjesničaru i piscu akademiku Dejanu Medakoviću, s kojim sam vodio intenzivne razgovore u njegovu stanu u Krunskoj 15 u Beogradu od jeseni 2006. do ljeta (tj. do njegove smrti) 2008.

3. XI 2017.

Isus na brucošijadi

Posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo velikog buđenja mladih unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj, što je, vrlo upečatljivo, pokazala i dvodnevna manifestacija "Isus na brucošijadi", održana 28. i 29. listopada 2017., koju su organizirala trojica istaknutih zagrebačkih svećenika koji posebice djeluju među mladima (studentima i ostalima): don Damir Stojić, pater Ike Mandurić i vlč. Ivan Valentić. Tom prigodom analizirao sam i cjelokupno stanje u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj danas, s posebnim osvrtom na Zakladu Rhema, koja sustavno financira brojne katoličke udruge i organizacije u Hrvatskoj i na taj način omoguće da katolička scena u Hrvatskoj, usprkos svojevrsnoj krizi u hrvatskom katoličkom establišmentu, bude iznimno živa i dinamična...

13. X 2017.

Jelačićeva rodna kuća u Petrovaradinu

Samo nekoliko dana nakon što je moj članak o rodnoj kući bana Jelačića u Petrovaradinu bio objavljen u Globusu, predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić reagirao je najpromptnije i na najbolji mogući način - i za Hrvate i za Srbe: javno je izjavio da je čvrsto odlučio da će hrvatskoj zajednici u Vojvodini, za potrebe otkupa i uređenja Jelačićeve kuće, izdvojiti, iz budžeta Srbije, pola milijuna eura. Točno onoliko koliko je to hrvatska zajednica, uključujući i Kulturno-prosvjetno društvo "Jelačić" iz Petrovaradina, i bila zatražila...

22. IX 2017.

Operacija "13. grupa Štakor"

U ovome tekst istražujem pozadinu zloglasne operacije Labrador, jedne od najvećih i najdramatičnijih tajnih akcija Kontraobavještajne službe JNA protiv Republike Hrvatske. Na temelju dosad neobjavljenih dokumenata hrvatskih sigurnosnih službi i razgovora s ključnim čovjekom SZUP-a koji je 1991. vodio akciju razbijanja mreže KOS-ovih agenata i suradnika rekonstruirao sam cijeli plan, osmišljen u vrhu JNA, za rušenje hrvatskih vlasti i uspostavu marionetske vlade pod kontrolom službenog Beograda. Otkrio sam i to da izvorni naziv zločinačke operacije nije bio "Labrador", nego "13. grupa Štakor"...

10. VIII 2017.

Sloba bankar (objavljeno u Nedeljniku)

U drugom dijelu teksta o nepoznatom (ili manje poznatom) Slobodanu Miloševiću donosim rekonstrukciju onih godina (1966.-1982.) u kojima je Sloba najprije bio privrednik (direktor Tehnogasa) a zatim i bankar (predsjednik Udružene beogradske banke). Kao bankar, Milošević se 1979. upoznao, a na određen način i zbližio, s Davidom Rockefellerom, tada najjačim američkim bankarom a možda i najmoćnijim čovjekom na svijetu. Što mu je onda trebalo da se osamdesetih godina s vrha svijeta spusti u domaće, balkanske gudure i da se - i to prvenstveno on, i najviše on, među svim politički angažiranim Srbima i ostalima u Jugoslaviji - suprotstavi tom istom Zapadu, s kojim je u prijelomnoj 1979. sklopio tako srdačno prijateljstvo?

27. VII 2017.

Mladi Sloba, 1962.-1963. (objavljeno u Nedeljniku)

Ovo je rekonstrukcija dviju vrlo važnih formativnih godina u životu mladog Slobodana Miloševića, 1962.-1963., kad je bio student prava i vrlo ambiciozan i nadobudan studentski/partijski funkcionar koji, već tada, stremi ka političkom vrhu u SR Srbiji. Koju je ulogu u tom razdoblju Slobina života odigrao dvotjedni studentski seminar na Bohinskom jezeru u ljeto 1962., na kojem su sudjelovali Slobodan Milošević, Špiro Galović, Kosta Čavoški i brojni drugi tadašnji studentski rukovodioci? A koju jedna začudna Slobina humoreska protiv pornografije objavljena u 17. broju lista Student u proljeće 1963., gotovo četvrt vijeka prije čuvene Osme sjednice?

16. VII 2017.

Moj intervju Večernjem listu, o mom životu i obraćenju

U povodu izlaska knjige "Rim, a ne Beograd", dao sam intervju kolegi Darku Pavičiću, iz Večernjeg lista, o mom životu i obraćenju. Nakon objavljivanja intervjua, javilo mi se mnogo ljudi iz cijele Hrvatske i dalo mi veliku podršku. Ovim im se putem zahvaljujem, ta mi je njihova podrška puno značila...

14. VII 2017.

Tajni plan "Jedinstvo" admirala Branka Mamule i razgovori generala Veljka Kadijevića s rukovodstvom SR Hrvatske 1988.-1990.

U razdoblju 1988.-1990. general JNA Veljko Kadijević triput je posjetio Zagreb i državno-političko rukovodstvo SR Hrvatske (treći put 4. travnja 1990. - samo 18 dana uoči prvog kruga prvih slobodnih višestranačkih izbora u SRH!). Čelnici SRH, na čelu s predsjednikom Predsjedništva SRH Ivom Latinom, nisu u tim razgovorima ni slutili da Kadijević u svom džepu ima gotov plan za sprovođenje državnog udara u cijeloj SFR Jugoslaviji, što mu ga je, 1988., ostavio u nasljedstvo njegov prethodnik na dužnosti saveznog sekretara za narodnu obranu, admiral Branko Mamula...

9. VI 2017.

Optužnica Žike Stojkovića protiv Stepinca i Katoličke Crkve u Hrvatskoj, iz rujna 1979.

Desna ruka Dobrice Ćosića među siminovcima, Živorad Žika Stojković, napisao je, početkom rujna 1979., veliku optužnicu protiv Katoličke Crkve u Hrvatskoj (s naglaskom na kardinala Stepinca). Taj je tekst trebao biti objavljen u listu Pravoslavlje, kao odgovor na polemičko pismo don Živka Kustića prethodno objavljeno u Glasu Koncila. Međutim, patrijarh srpski German osujetio je, preko glavnog urednika Pravoslavlja, objelodanjivanje toga Stojkovićeva vrlo ostrašćenoga teksta...

2. VI 2017.

Srpsko-hrvatski sraz u Branimirovoj godini 1979.

Tzv. "drugi krak" hrvatsko-srpskog sukoba u Titovoj SFR Jugoslaviji - koji je bio nešto sasvim drugo u odnosu na polemike oko ustavno-pravne reforme YU-federacije, Ustava SFRJ iz 1974., konfederalizacije SFRJ i državnog osamostaljenja jugoslavenskih republika - bio je sukob između dvije glavne identitetske skupine u srpskom i hrvatskom narodu u razdoblju SFRJ, klana siminovci (skupina oko Dobrice Ćosića) na srpskoj i Katoličke Crkve u Hrvatskoj, na hrvatskoj strani... Taj se sukob razbuktao u ljeto Branimirove godine 1979. (bio je to vrhunac devetgodišnjega jubilejskog pokreta Katoličke Crkve u Hrvatskoj Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata), u polemici koju su vodili glavni vjerski listovi u Jugoslaviji, Pravoslavlje iz Beograda i Glas Koncila iz Zagreba...

4. V 2017.

Odrastanje male Mire (objavljeno u Nedeljniku)

Za tragičnu sudbinu svoje majke Vere Miletić, Mira Marković je doznala u najosjetljivijoj životnoj dobi, oko 14. godine. Onda je odlučila da će, na određen način, "kopirati" životni put svoje majke. Aktivirala se, u društveno-političkom životu SR Srbije, u istoj životnoj dobi (17 godina), na istome mjestu (Požarevačka gimnazija), u istom razredu gimnazije (3. razred) i u okviru iste literarne družine, odnosno školskog lista Razvitak, kad i ona - još prije Drugoga svjetskog rata...

27. IV 2017.

Četiri zločina prema Veri Miletić (objavljeno u Nedeljniku)

Jedan od ključeva za razumijevanje novije srpske povijesti (mislim na povijest nakon Drugoga svjetskog rata) jest tragična sudbina Vere Miletić, majke Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. Vera Miletić je u Srbiji sasvim neopravdano oklevetana i žigosana kao ratni izdajnik, što je vrlo negativno, zapravo traumatski, djelovalo na njezinu kćerku Miru, u procesu njezina odrastanja... U svom velikom istraživanju, što sam ga vodio u Beogradu u razdoblju 2006.-2011., ustvrdio sam da su prema Veri Miletić, tijekom Drugoga svjetskog rata, napravljena čak četiri zločina (za koje, sve do danas, nitko nije odgovarao). Možda bi Veru Miletić danas netko u Srbiji trebao službeno rehabilitirati...

21. IV 2017.

Međugorje

Nakon sedmodnevnog boravka posebnog Papina izaslanika za Međugorje mons. Henryka Hosera u tom poznatom i omiljenom (i u međunarodnim razmjerima) molitvenom mjestu u zapadnoj Hercegovini, i ja sam se uputio tamo, da provjerim na licu mjesta kako Međugorje danas "diše" i kakvi su izgledi da ono u najskorije vrijeme i službeno bude priznaro (od Vatikana) kao svetište. Prije odlaska na put, posjetio sam jednog od glavnih "simbola" Međugorja fra Jozu Zovku (u Franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi), a u samome Međugorju upoznao sam se s tamošnjim župnikom fra Marinkom Šakotom.

14. IV 2017.

Gospa Olovska

Tragom doktorske disertacije o. Zvonka Martića (priora karmelićanskog samostana Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru kraj Tomislavgrada) o marijanskom svetištu Gospe Olovske u Olovu, u istočnoj Bosni, kao "prostoru međureligijskog dijaloga", uputio sam se tamo i provjerio, na licu mjesta, kako to izgleda u praksi. Upoznao sam se sa sadašnjim upraviteljem svetišta Gospe Olovske fra Ilijom Božićem i glavnim imamom u Olovu ef. Esadom Pepićem. Štoviše, dodatno sam ih zbližio u toj svojoj ekumenskoj mini-misiji, o čemu detaljno pišem u ovome članku...

10. III 2017.

Papa Franjo, 2. dio

U drugom nastavku teksta o papi Franji pokušavam odgovoriti na pitanje zašto je papa Franjo (barem privremeno) zaustavio proces kanonizacije hrvatskoga kardinala bl. Alojzija Stepinca, te kakvi su izgledi da najveći mučenik Crkve u Hrvata u 20. stoljeću ipak na kraju bude proglašen svecem, kao što je i zamišljeno. Po svemu sudeći, to se neće dogoditi tijekom Bergoglijeva pontifikata (ali nikad se ne zna, Bergoglio ima jednu crti nepredvidivosti)...

3. III 2017.

Papa Franjo, u povodu 4. obljetnice pontifikata

U povodu četvrte obljetnice pontifikata pape Franje, napisao sam poveći članak o njemu i njegovu dosadašnjem djelovanju na papinskoj stolici, kao i glavnim točkama prijepora kada je on u pitanju - u hrvatskoj katoličkoj, ali i široj javnosti. Nisam mogao zaobići jedan veliki, na prvi pogled neobjašnjivi paradoks: među onima koji simpatiziraju papu Franju velik je broj ateista, odnosno onih koji ne idu u crkvu i kojima je Crkva, kao zajednica i ustanova, nešto strano. Ili su, štoviše, po nacionalnosti Srbi (tj. po vjeroispovijesti pravoslavni). A, s druge strane, kritizira ga velik broj Hrvata-katolika, razočaranih u njegov odnos prema nekim bitnim hrvatskim (katoličkim) nacionalnim svetinjama...

19. II 2017.

Prof. Tomislav Ivančić, In memoriam, 1938.-2017. (objavljeno u Nedjeljnom Jutarnjem)

Ovaj sam tekst napisao u spomen mom velikom duhovnom učitelju prof. Tomislavu Ivančiću, koji je umro u petak, istoga dana kad je umro i, kako je često volio govoriti, njegov "šef", Isus iz Nazareta. Dapače, umro je upravo onoga dana (petak 17. veljače 2017.) kada se na sv. misama u crkvama čitao odlomak iz Markova Evanđelja (Mk 8,34 - 9,1) u kojemu se nalaze i ove (Isusove) rečenice: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga." Prof. Ivančić je te rečenice redovito citirao u svojim predavanjima, tvrdeći da su ga upravo one najviše oblikovale kao svećenika i teologa. Prije (nepunih) pet godina - u travnju 2012. - prvi sam put kročio u zagrebačku Kinoteku, gdje je Ivančić držao svoja predavanja, a sada mu, eto, pišem nekrolog...

17. II 2017.

Crkva je protiv trećeg entiteta u BiH

Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini protiv je striktno nacionalno definiranog trećeg (hrvatskog) entiteta u BiH, odnosno hrvatske politike koja teži tom cilju. O tome sam, u Banjoj Luci, porazgovarao s mons. Ivom Tomaševićem, generalnim tajnikom i glasnogovornikom Biskupske konferencije BiH i najbližim suradnikom, pa i vrlo bliskim prijateljem, nadbiskupa vrhbosanskog, ujedno i predsjednika BK BiH, kardinala Vinka Puljića. Mons. Tomašević mi je ujedno izložio i svoj (i Katoličke Crkve u BiH) prijedlog o podjeli Bosne i Hercegovine na četiri regije (kantona, provincije, distrikta, federalne jedinice), formirane isključivo po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i sl. naravi, a čiji bi glavni gradovi bila četiri najveća grada u BiH: Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Tuzla.

19. I 2017.

Žika Stojković - najvažniji i najmisteriozniji Srbin 20. stoljeća (objavljeno u Nedeljniku)

Po mnogo čemu, čovjek br. 2 među siminovcima, "prvi zdesna ocu nacije" Dobrici Ćosiću, bio je - Živorad Žika Stojković (1922.-1997.), nerealizirani književnik i teoretičar književnosti, o kojemu se, paradoksalno, i u Srbiji malo toga zna, a u Hrvatskoj za njega gotovo nitko nije ni čuo. Mojim sunarodnjacima Hrvatima najlakše mi ga je predstaviti kao starijeg brata legendarnog srpskog i jugoslavenskog glumca Danila Bate Stojkovića. Ali važan je za Hrvatsku i Hrvate, itekako: 8. svibnja 1945. bio je među prvim partizanima 20. srpske brigade 45. srpske divizije koji je ušao u grad Zagreb te je, štoviše, upravo on preko etera hrvatskoga krugovala u Vlaškoj objavio Zagrepčanima da je njihov grad "oslobođen"; a u rujnu 1979., opet, prvi je među srpskim intelektualcima objavio rat Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, u svojemu ostrašćenom pamfletu "Putevi razrešenja i razuma", koji je trebao biti objavljen u beogradskom listu Pravoslavlje, ali ga je patrijarh German u zadnji čas skinuo s regala, kako zbog njega ne bi izbio građanski rat između Srba (pravoslavnih) i Hrvata (katolika)...

12. I 2017.

Siminovci (objavljeno u Nedeljniku)

S člankom "Siminovci" počinjem lagano najavljivati moju iduću knjigu, "Između očaja Krista", tema koje će biti odnosi i sukobi između Hrvata i Srba u drugoj polovici 20. stoljeća (tj. u Titovoj SFR Jugoslaviji). Siminovci je naziv za skupinu ili klan nekolicine (10-15) beogradskih intelektualaca koji su odigrali vrlo važnu ulogu u povijesti SR Srbije i SFRJ u drugoj polovici 20. stoljeća i iz kojih je nastala osovina ili kičma srpskoga nacionalnog/nacionalističkog (u biti antititovskog) pokreta u SFRJ. Na čelu te ekipe bio je Dobrica Ćosić, a ostali su članovi bili: Živorad Stojković, Borislav Mihajlović Mihiz, Dejan Medaković, Mića Popović, Vojislav J. Đurić, Mihailo Đurić, Pavle Ivić, Antonije Isaković i drugi. Ime "siminovci" potječe od Simine 9a, kuće (stana) u Beogradu u kojemu su se oni povezali i sastajali se u vrijeme neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.

30. XII 2016.

Beogradska EDM-folk scena 2016.

Današnja beogradska pop-folk scena je u znaku velikog paradoksa: iako geografski istočnije od Hrvatske i hrvatskih pop-glazbenika, srpski su pop-folk glazbenici duhom i izričajem neusporedivo bliži Zapadu. Dapače, nekritički prihvaćaju sve aktualne, moderne glazbene pop-trendove, prije svega elektroniku (EDM, tj. electronic dance music). Ono što se nekada nazivalo turbo-folkom danas je prilično modernistička i intrigantna (iako ne prijemčiva za svačije uši) sinteza srpskih narodnjaka i europske i svjetske pop-elektronike. Točno tako: u glazbenom smislu riječi, Miami živi (i tutnji) usred Beograda, dok su Hrvati i dalje vjerniji svojoj staroj, ne odveć izazovnoj sanremskoj tradiciji...

24. XI 2016.

Američki filozof Will Durant - prvi duhovni učitelj Dobrice Ćosića (objavljeno u Nedeljniku)

Zvuči gotovo nevjerojatno, ali prvi veliki duhovni učitelj Dobrice Ćosića nije bio neki Rus ili teolog iz Srpske pravoslavne Crkve, nego jedan Amerikanac, veliki američki filozof i povjesničar (ali i veliki kritičar američkog načina života i američkog kapitalizma) Will Durant. Njegove knjige-bestsellere "Um caruje" i "Ognjišta mudrosti" mladi je Dobrica, u svojim samoubilačkim krizama, gutao na samotnim mjestima u blizini rodne Velike Drenove...

17. XI 2016.

Samoubilaštvo Dobrice Ćosića (objavljeno u Nedeljniku)

Dana 13. veljače 2008., u jednome od naših brojnih beogradskih razgovora vođenih u razdoblju 2006.-2011., Dobrica Ćosić mi je povjerio da je još od svojih tinejdžerskih dana bio opterećen intenzivnim razmišljanjima o samoubojstvu. Ispričao mi je cijeli svoj dječački i mladićski život, sa svim svojim najintimnijim tajnama - sve do odlaska u partizane 1941., kada se, ali samo privremeno, oslobodio samoubilačkih opsesija. U razgovoru mi je, uza sve ostalo, otkrio i to zašto je još kao momčić, kao mladi poljoprivrednik iz Velike Drenove, zamrzio grad i "gradske gospođe"...

18. XI 2016.

Nacionalne homogenizacije u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini opet vrije. Hrvatsko pitanje u BiH Dayton očigledno nije riješio. Je li moguć (i potreban) nekakav (i kakav?) "novi Dayton"?... Bošnjaci ne žele hrvatski entitet, a Hrvati, opet, strahuju od bošnjačkog unitarizma. No i jedni i drugi su svjesni: ako Hrvati postanu ustavno ravnopravni, Federaciji BiH prijeti potpuni razdor, a državi raspad. A Republika Srpska je već, ionako, jednom nogom izvan BiH...

28. X 2017.

Srpski Krajišnici u Beogradu

U povodu vijesti da umirovljenici u Srbiji koji su se 1990-ih odselili iz Hrvatske potražuju od hrvatske Vlade da im isplati "zaostatke mirovina" iz ratnih godina, kad su živjeli na području samozvane Republike Srpske Krajine, uputio sam se u Beograd, u sjedište "Vlade RSK u progonstvu" i razgovarao s "premijerom" i "ministrima" koji uz obilježavanje 25. obljetnice osnutka svoje paradržavne tvorevine kuju planove kako da je obnove "mirnim putem" - i to uz pomoć Rusije, tj. ruskog predsjednika Putina!

30. IX 2016.

Memorandum SANU, 2. dio

U drugom nastavku teksta o Memorandumu SANU pišem o samome historijatu nastanka toga dokumenta. Glavni su mi sugovornici beogradski intelektualci i članovi SANU (danas preminuli) Dobrica Ćosić i Dejan Medaković, uz njih Mihailo Marković, Matija Bećković... Dotičem i pojam depresije u srpskome narodu (ili barem među dijelom srpske inteligencije), tijekom druge polovice 1970-ih i 1980-ih, u razdoblju velikih, tektonskih promjena i preokreta u SFR Jugoslaviji i svijetu.

23. IX 2016.

Memorandum SANU, 30 godina poslije

Dana 24. rujna 2016. navršilo se punih 30 godina otkako se u beogradskim Večernjim novostima pojavila (nedovršena i neautorizirana) radna verzija Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, srpskoga nacionalističkog programa ili manifesta na kojem je više od godinu dana radila skupina od 15-ak najistaknutijih, tj. intelektualno, društveno i politički najeksponiranijih akademika SANU. U ovome, prvom dijelu teksta o tom dokumentu rekonstruiram, dosad manje poznatu ili nepoznatu, pretpovijest toga dokumenta - od 1971. do 1984. - kojoj sam dao radni naslov "12 prijelomnih točaka u Srpskoj akademiji do Memoranduma SANU (1971.-1984.)". Prva je prijelomna točka u toj kronologiji 1971., kada je Dobrica Ćosić, vodeći srpski romanopisac i nacionalni ideolog, svojim vještim "izbornim inženjeringom" izrežirao smjenu dotadašnjega predsjednika SANU Velibora Gligorića i za novog predsjednika te ustanove instalirao glasovitog srpskog fizičara, osnivača Instituta za nuklearne nauke "Boris Kidrič" u Vinči, Pavla Savića.

2. IX 2016.

Hrvatski biskupi pred prve izbore, 10. veljače 1990.

Dana 10. veljače 1990. održan je, u Nadbiskupskom duhovnom stolu na Kaptolu, sastanak biskupa Crkve u Hrvata, pod predsjedanjem zagrebačkoga nadbiskupa i predsjednika BKJ, kardinala Franje Kuharića. Bilo je to dva-tri mjeseca uoči prvih slobodnih višestranačkih izbora u SR Hrvatskoj. Biskupi su na tom sastanku raspravljali o tome koga će, tj. koju stranku i političara, podržati na izborima. Skup je, kao i obično, tajno prisluškivala Služba državne sigurnosti RSUP-a SRH. I ovaj sam članak napisao na temelju sakupljene građe za moju knjigu "Rim, a ne Beograd".

12. VIII 2016.

Stjepan Krizin Sakač - stvarni autor projekta "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata"

U povodu 40. obljetnice početaka jubilejskoga pokreta Katoličke Crkve u Hrvatskoj "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata" (1976.-2016.), napisao sam poduži članak o rodonačelniku toga projekta, hrvatskom povjesničaru i svećeniku isusovcu Stjepanu Krizinu Sakaču (danas, nažalost, posve zanemarenom i gotovo zaboravljenom, kao da nikada nije postojao). Dapače, uzimajući u obzir činjenicu da je on u svoje vrijeme, još 1935. na 1936., predložio tadašnjemu zagrebačkom nadbiskupu-koadjutoru Alojziju Stepincu da se ide u proslavu velikog državotvornog jubileja Katoličke Crkve 1300. obljetnice uspostavljanja prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.-1941.), napomenuo sam da bismo danas mogli govoriti čak i 80. obljetnici toga projekta (1936.-2016.). Sakač je Stepincu rekao, otprilike: "Organizirajmo 1941. veliko jubilejsko slavlje - 1300 godina povezanosti Hrvata s Rimom. To će biti naša politička poruka Beogradu!" Stepinac je bio oduševljen...

5. VIII 2016.

"Afera Višeslav", 2. dio

U drugom nastavku teksta o Višeslavovoj krstionici u Ninu razobličavam argumente profesora Nikole Jakšića, koji negira ninsko podrijetlo toga kulturno-arheološkog spomenika "nulte kategorije" za identitet hrvatskoga naroda, a ujedno upoznajem čitatelje i sa (danas zaboravljenom) inicijativom zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca iz veljače 1941., kada je mletačkom patrijarhu Piazzi uputio spis "Pro memoria" u kojem ga je zamolio da se Višeslavov krsni zdenac vrati natrag u Hrvatsku, jer je to "jedini spomenik hrvatske povijesti iz VIII. stoljeća, pa prema tome čini vezu između VII. i IX. stoljeća kao izvanredno važan arheološki nalaz".

29. VII 2016.

"Afera Višeslav"

Jedna velika ljetna tema iz 2016. - ali teška, složena i ozbiljna, nimalo opuštena. Potrošio sam na nju dobar dio toga ljeta. Istraživačko pitanje glasilo je: jesu li u Višeslavovoj krstionici u Ninu kršteni Hrvati - ili nisu? Povod za ovaj članak bio je kontroverzni intervju zadarskoga arheologa i povjesničara umjetnosti Nikole Jakšića Slobodnoj Dalmaciji od 4. srpnja 2016., pod naslovom "Knez Višeslav vjerojatno nije bio Hrvat, a 'njegova krstionica sigurno nije pokrštavala Hrvate'". Brojni moji sugovornici, ugledni hrvatski arheolozi i povjesničari umjetnosti, demantiraju tu Jakšićevu tvrdnju...

22. VII 2016.

Roman Živka Kustića "Zaljubljeni robovi" iz 1973.

Na drugu obljetnicu smrti don Živka Kustića, objavio sam u Globusu osvrt na njegov (polu)autobiografski roman (ili "roman s ključem") iz 1973. "Zaljubljeni robovi", o kome se danas zapravo ništa ne zna. A važan je, uz ostalo, i zato što je don Živko u njemu na beletristički način razmatrao i analizirao neke (tabuizirane) teme i probleme o kojima inače nije pisao u svojim novinarskim tekstovima. A u romanu je također pisao i o svojoj mladićskoj ljubavi, djevojci (ženi) L., u koju se bio zaljubio još kao gimnazijalac i koja ga je proganjala, takoreći, cijeli život...

27. V 2016.

Radio Marija

U razdoblju kad sam bio ozbiljnije bolestan, potkraj 2015. i u prvim mjesecima 2016., Radio Marija mi je, sa svojim glazbenim i govornim sadržajima, bila najveća i jedina prava utjeha. Kad sam prizdravio, nazvao sam glavnog urednika Radio Marije patera Stjepana Fridla i rekao mu da mu, iz zahvalnosti, dugujem veliki članak za Globus. Naravno, ne samo njemu nego i Radiju kojem je već gotovo dva desetljeća (od 2000.) na čelu... I danas je Radio Marija moja omiljena radio postaja. S njom redovito zaspem i uz nju se budim. Obično u 6 ujutro, kada je na programu Anđeo Gospodnji.

6. V 2016.

Jude u službi Udbe

U drugom nastavku feljtona o tajnom prisluškivanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj od strane Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH, pišem o glavnim suradnicima Službe iz crkvenih redova, u vrijeme postojanja SFRJ. Najvažniji među njima bio je pomoćni biskup splitski Ivo Gugić, koji je puna dva i pol desetljeća uz pomoć mikrofona i predajnika sakrivenog u svojoj torbi izravno prenosio zasjedanja Biskupske konferencije Jugoslavije iz velike dvorane (blagovaonice) Nadbiskupskoga duhovnog stola na Kaptolu u privremeni prislušni centar SDS-a, koji se nalazio u potkrovlju glavne pošte u Zagrebu, u Jurišićevoj (s Kurelčeve strane).

29. IV 2016.

Titovi špijuni na tavanu kardinala Kuharića

Ovim riječima smo u redakciji Globusa nazvali moj materijal o tajnom prisluškivanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj, od strane Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH, od kasnih 1950-ih nadalje. Glavna je tema ovoga članka Operativno-tehnička akcija "Zagorje", pokrenuta 1959. iz Beograda, u kojoj su kriomice ozvučene sve važne prostorije Nadbiskupskoga duhovnog stola na Kaptolu. Ali pišem isto tako i o Operaciji "Partner", koju je savezni (beogradski) SDS pokrenuo u listopadu 1981., u razdoblju nakon Titove smrti. Sve je ovo također dio građe iz koje je nastala moja nova knjiga "Rim, a ne Beograd".

1. IV 2016.

Živko Kustić, transkripti Udbe, 2. dio

Drugi prisluškivani razgovor Živka Kustića dogodio se 2. veljače 1990., samo dva mjeseca uoči prvih slobodnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Bio je to njegov susret i razgovor s američkom vicekonzulicom P. Glavna su tema razgovora sukobi između Srba (Srpske pravoslavne Crkve) i Hrvata (Katoličke Crkve) u Jugoslaviji, u predvečerje rata. Slobodan Milošević je u to vrijeme bio na vrhuncu moći, pokušavao je izvesti "antibirokratsku revoluciju" i u najzapadnije dijelove SFRJ, a Srbi u Hrvatskoj ujedinjavali su se oko svojih nacionalističkih vođa, ponajprije Jovana Raškovića, nekih umirovljenih generala i emisara iz Srbije.

25. III 2016.

Živko Kustić, transkripti Udbe, 1. dio

Ovo je nastavak moje građe na temelju koje sam pisao knjigu "Rim, a ne Beograd". Riječ je o tajno prisluškivanom razgovoru (od Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH) glavnog urednika Glasa Koncila s diplomatom iz Američkog konzulata F. i, u transkriptu neimenovanom, predstavniku "deska" za Jugoslaviju u Washingtonu. Razgovor je vođen 7. travnja 1988. Izabrane dijelove transkripta prožeo sam svojim komentarima i primjedbama.

10-13. VIII 2015.

Rim, a ne Beograd (objavljeno u Jutarnjem listu)

Prvi feljton vezan za moju knjigu "Rim, a ne Beograd" sastoji se od četiri dijela. Prvi dio nosi naslov: "Tajno snimljeni razgovor Carstens - Kuharić u Banskim dvorima u Zagrebu, 8. rujna 1983." Drugi dio: "Je li zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić bio protiv proslave Branimirove godine u Ninu?" Treći dio: "Zašto papa Wojtyla nije došao na NEK u Mariji Bistrici 1984.?" I četvrti dio: "Operativna akcija Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH 'Berba 84'".

18. VII 2015.

Živko i Marica Kustić (objavljeno u Jutarnjem listu)

Na prvu obljetnicu smrti don Živka Kustića, napisao sam jedan intimniji članak o njemu i njegovoj supruzi Marici, koji se bazirao na našim brojnim razgovorima vođenim u razdoblju 2007.-2013. Dok je Živko sredinom 1950-ih služio vojni rok u Nišu, KOS je njegovu buduću suprugu Maricu (rođ. Radenković) poslao da ga zavede i izvuče iz Katoličke Crkve. Plan KOS-a je samo djelomično uspio...

17. VII 2015.

Vladimir Stanković, In memoriam, 1930.-2015.

Ovaj sam članak posvetio mons. Vladimiru Stankoviću, preminulom 11. srpnja 2015., koji je punih 30 godina, od 1969. do 1999., bio ravnatelj dužobrižništva za Hrvate u inozemstvu (direktor nationalis operum pro migrationibus croatis), tj. "šef" svih Hrvata-katolika koji žive izvan domovine. Sa Stankovićem sam od 2007. nadalje, sve do njegove smrti, pomalo i prijateljevao, a on je ujedno i jedan od glavnih protagonista moje nove knjige "Rim, a ne Beograd".

5. VI 2015.

Početak razgovora branitelja-prosvjednika i Vlade RH

U nedjelju 31. svibnja 2015., neposredno nakon velikog braniteljskog prosvjeda na Markovu trgu, a noć uoči prvog razgovora (ili prvih pregovora) između njih, tj. njihovih vođa, i premijera Zorana Milanovića (kao i ministara Freda Matića i Ante Kotromanovića), po prvi put sam se na vlastite oči (kao i na vlastite uši) uvjerio u neka bitnija razmimoilaženja između njih, branitelja-prosvjednika, i HDZ-a. Ujedno sam doznao i koga bi oni sami željeli vidjeti na dužnosti ministra branitelja: to je general Mladen Markač. Markač, međutim, kako doznajejm, nije zainteresiran za tu funkciju...

29. V 2015.

Vice Vukojević i njegovo viđenje lustracije

Prijatelji su mi javili da je Vice Vukojević prvi put u svom životu kupio Globus. Razlog je bio jasan i gotovo prozaičan: u Globusu što ga je on kupio objavljen je moj intervju - neka vrsta memoarskog intervjua - s njim, što smo ga, u nekoliko nastavaka, vodili gotovo punih tjedan dana, u poslovnim prostorijama njegova sina Višeslava, u Vukovarskoj.

22. V 2015.

"Antikomunistički manifest" Tomislava Karamarka

Često se, proteklih mjeseci, govorilo (i nagađalo) o lustraciji u Hrvatskoj, tj. kako je provesti u današnjim uvjetima - a posebice o tome kako bi je trebao provesti (ili kako će je provesti) predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko (naravno, pod uvjetom da pobijedi na izborima, početkom iduće godine). Prvi put sasvim otvoreno - Karamarko mi je, u cijelosti, objavio svoj (ideološko-svjetonazorski) program, donekle različit od stereotipa dosad iznošenih u medijima, čija bi realizacija, pod uvjetom da ga on (kao pretpostavljeni premijer) doista sprovede u djelo, mogla obilježiti skoru budućnost Hrvatske.

15. V 2015.

Franjo Tuđman & Mika Špiljak, 1980-ih

Pripremajući svoju novu knjigu o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, koju planiram objaviti u proljeće 2020. godine, točno na 30. obljetnicu njegova dolaska na vlast u Hrvatskoj, napisao sam za tjednik Globus poduži članak o tajnim Tuđmanovim susretima i razgovorima s predsjednikom hrvatskoga Saveza komunista Mikom Špiljakom tijekom 1980-ih - što je, zapravo, razdoblje u Tuđmanovu životu i javnom djelovanju koje je nekako, barem dosad, najslabije i "najtanje" obrađeno. Špiljak je, sa svoje strane, svakako imao svojih motiva i razloga da Tuđmana, uvjetno rečeno, "isprojektira" na poziciju na kojoj će se on naći već potkraj 1980-ih, a da o 1990-tima i ne govorimo...

7. V 2015.

Moj intervju Nedeljniku, o knjizi "Rim, a ne Beograd"

O Uskrsu o.g. objavio sam svoje nove web-stranice, www.darkohudelist.com.hr, s teaserom (najavom) moje nove knjige "Rim, a ne Beograd. Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke crkve u Hrvata u Titovoj SFR Jugoslaviji, 1975.-1984.", koja izlazi u proljeće 2017. Kolege iz beogradskog Nedeljnika, s kojim tjednikom inače surađujem, zamolili su me da im tim povodom dam intervju u kojemu ću objasniti barem neke od glavnih teza iz svoje knjige (naznačene u teaseru). Donosim cjelokupan sadržaj tog intervjua...

1. V 2015.

Uspomena na 30. svibnja 1990.

U povodu 25. obljetnice prvih parlamentarnih (poslijeratnih) izbora u Hrvatskoj, napisao sam članak o tom prijelomnom vremenu, u kojem sam se posebno usredotočio na dan 30. svibnja 1990., kada je održana svečana, konstituirajuća sjednica Hrvatskoga sabora - kao i na dane neposredno prije i poslije njega. Moj glavni sugovornik na ovoj temi bio je prvi predsjednik višestranačkoga Sabora RH Žarko Domljan.

20. III 2015.

Titovo blago ide s Pantovčaka u Kumrovec

Izbliza sam gledao pakiranje Titovih poklona koji su duži niz godina bili pohranjeni u jednoj prostorijici kraj kotlovnice u sklopu kompleksa Ureda predsjednika na Pantovčaku - u Muzeje Hrvatskog zagorja (tj. u Kumrovec), gdje će dalje boraviti i gdje će ih svatko zainteresiran moći razgledati. Zajedno s njima, pakirala se i bista J. B. Tita (djelo kipara Augustinčića) što je još dojučer ukrašavala (po nekima uružnjivala) predvorje glavne zgrade UP-a, kat ispod ureda nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović...

20. II 2015.

Liberalna ekonomska intelektualna scena u Hrvata

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je stasala jedna nova generacija kreatora javnoga mnijenja. To su ljudi vrlo različitih profila i zanimanja - profesori ekonomije, poduzetnici, novinari, publicisti, ekonomski analitičari, komentatori, PR-djelatnici, financijski stručnjaci itd. - ali koje objedinjuje jedna bitna činjenica, a to je da su svoju intelektualnu formaciju stekli u novome (informatičkom) dobu, tj. nakon pada komunizma. Većina njih ima blogove (ili osobne web-stranice), a svi međusobno komuniciraju posredstvom društvenih mreža. I, malo-pomalo, s hrvatske javne i intelektualne scene istiskuju (barem po svom utjecaju) dosad neprikosnovene političare...

16. I 2015.

Kolinda Predsjednica

Dan nakon izborne noći, tj. nekoliko sati nakon što je izabrana za novu hrvatsku predsjednicu, Kolinda Grabar Kitarović naznačila mi je svoje prve mjere i poteze što će ih učiniti kad stupi na predsjedničku dužnost. Najintrigatnija su tri njezina scenarija kojima će (ili jednim od kojih će) pokušati isprovocirati prijevremene parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Jedan od njih uključuje sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.

12. XII 2014.

Hrvatska desnica

U zadnjih nekoliko mjeseci probudio se tzv. desni ili nacionalno-konzervativni spektar hrvatske političke scene, možda kao nikada dosad još od ranih devedesetih, u vrijeme stvaranja samostalne i neovisne hrvatske države. Vidi se to i po odlično posjećenim javnim promocijama knjiga autorâ koji pripadaju toj sceni. Istodobno, ponovno se sve više govori o potrebi ujedinjavanja hrvatske desnice, kao i ranih 2000-ih, neposredno nakon silaska s vlasti Tuđmanova HDZ-a. U ovome članku analiziram taj potencijalno vrlo značajan i dalekosežan fenomen, kojemu prilažem leksikon 50 najistaknutijih intelektualaca angažiranih na tom području.

7. XI 2014.

Branitelji

Trebao sam provesti nepuna dva dana s hrvatskim braniteljima, koji već dva tjedna prosvjeduju ispred zgrade Ministarstva branitelja u Savskoj 66, pa da shvatim u čemu je njihov glavni problem, tj. što ih najviše tišti. Filozofskim rječnikom rečeno, glavni razlog zbog kojega su se oni pobunili nije egzistencijalne nego ontološke prirode...

5. X 2014.

Milorad Dodik (objavljeno u Jutarnjem listu)

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i ja letjeli smo punih sat vremena, sami u helikopteru, preko pola Bosne i Hercegovine - od Banja Luke do Ljubinja, odnosno Trebinja, na krajnjem jugoistoku BiH. Najfascinantniji trenutak leta dogodio se u trenutku kad smo se približili Međugorju: Dodik mi je predložio da i njega "posjetimo", onako iz zračne perspektive, s čime sam se ja, naravno, složio. Tada mi je u potpunosti otkrio svoj separatistički plan za osamostaljenje Republike Srpske iz BiH, što je opcija koju otvoreno nudi i svojim potencijalnim saveznicima, Hrvatima, po pitanju njihove već napola zaboravljene Herceg-Bosne...

5. IX 2014.

Lustracija

Ovo je jedan od mojih rizičnijih tekstova u posljednje vrijeme, no nije mi žao što sam ga napisao i objavio, naprotiv. Prvo, doista mi je bilo stalo napisati članak o toj temi a bez unošenja ikakvih emocija, a pogotovu bilo kakve ostrašćenosti. A drugo, bio mi je izazov načeti neke stvari koje smo još dojučer smatrali neupitnim istinama. Primjerice, da je dr. Franjo Tuđman bezrezervno bio protiv lustracije, tijekom čitavoga svog predsjedničkog mandata, uključujući i kasne devedesete. Svakako su dragocjena i svjedočenja Ivića Pašalića i Anta Đapića o Tuđmanovim pogledima na lustraciju 1998. i 1999...

22. VIII 2014.

Svi za Kolindu?

Najprije mi je ih HDZ-ovih krugova javljeno da su se HDZ i Milan Kujundžić dogovorili oko toga da se Kujundžić ne kandidira na predstojećim predsjedničkim izborima, nego da podrži HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović. Onda sam ja nazvao Kujundžića i upitao ga je li to istina. Dogovorili smo sastanak u kavani restorana "Panorama" na Trgu sportova. Kujundžić mi je tada demantirao to što sam doznao, ali na način koji mi se nije činio osobito uvjerljivim...

15. VIII 2014.

Velika transformacija Tončija Huljića

U srijedu 6. kolovoza 2014. bio sam u Starigradu Paklenici, na premijeri igrano-dokumentarno-glazbenog filma "Tonetov život: Bog, lavur, iće i piće", koji je napravljen u funkciji reklamne kampanje novog, drugog po redu samostalnog albuma Tončija Huljića (i njegove skupine Madre Badessa) "Panika". Nakon projekcije filma, Huljić je, zajedno sa svojim bandom, održao impresivan jednosatni koncert. Publika, i domaća i strana, bila je oduševljena, a Huljiću su se došli pokloniti i vodeći hrvatski rock-kritičari koji su ga još dojučer napadali i omalovažavali. S Tončijem sam se nastavio družiti i sutradan, u četvrtak 7. kolovoza - pa smo nas dvojica, u društvu njegove supruge Vjekoslave (koja piše tekstove i za njegove solo-albume), zajedno pronanalizirali ovu njegovu temeljitu glazbenu, ali i puno širu, svjetonazorsko-filozofsku, preobrazbu.

18. VII 2014.

Novi zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije

S novim zagrebačko-ljubljanskim mitropolitom Porfirijem (Prvoslavom Perićem) porazgovarao sam oko dva sata dan nakon njegova ustoličenja, u prostorijama Mitropolije kraj Cvjetnoga trga u Zagrebu. Našem se razgovoru nakratko priključio i poglavar SPC Irinej.

5. VII 2014.

Socijaldemokracija danas (objavljeno u Jutarnjem listu)

Nezadovoljni stanjem u kojem se danas nalazi Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), čelnici te stranke Zlatko Komadina i Tonino Picula najavili su da će se u skoroj budućnosti zalagati za nekakav njezin "povratak korijenima" ili nekakvoj njezinoj "svjetloj prošlosti", kada je ona primarno bila stranka rada ili "radničke klase", a ne kapitala ili, npr., "liberalne tehnokracije". U ovome svom članku upozoravam na opasnosti koje prijete od takvog načina razmišljanja i, općenito, od koncepata koji idealno rješenje traže u povratku u prošlost, odnosno u ono što je bilo prije 10, 20 ili više godina.

20. VI 2014.

Papa Wojtyla i Brzezinski zajedno protiv komunizma

Radeći na svojoj novoj knjizi (o političkom djelovanju Katoličke crkve u drugoj polovici 20. stoljeća), bio sam, od 5. do 8. lipnja, na hodočašću u južnoj Poljskoj, koje je bilo posvećeno liku i djelu pape Ivana Pavla II. - poznatog i pod imenom "papa Wojtyla". Tom sam prigodom za Globus pripremio članak o jednome vrlo specifičnom partnerstvu između Wojtyle i američkog intelektualca i državnog dužnosnika (podrijetlom također Poljaka) Zbigniewa Brzezinskog, koje je bilo začeto na Harvardu, u Americi, 26. srpnja 1976.

8. VI 2014.

Željko Kerum se vraća (objavljeno u Jutarnjem listu, prilog Svijet, srpanj 2014.)

Točno četiri godine nakon našega zadnjeg susreta, bivši splitski gradonačelnik Željko Kerum i ja našli smo se na istome mjestu, na splitskog Zapadnoj obali, u jednome kafe-restoranu gotovo preko puta Banovine i hotela "Marjan". Ali mjesto (ipak) nije bilo isto, bio je to sasvim novi dio grada u odnosu na ono što je tamo bilo ljeti 2010. godine... A onda me Kerum pozvao k sebi doma, u Rogoznicu, na - kako je rekao - najbolji ručak u mom životu.

20. V 2014.

O Dobrici Ćosiću, u povodu smrti (objavljeno u Jutarnjem listu)

Na dan smrti Dobrice Ćosića, u nedjelju 18. svibnja 2014., kolege iz Jutarnjeg lista zamolili su me da napišem članak o tom karizmatičnom srpskom piscu, intelektualcu i političaru, ocu modernog srpskog nacionalizma u doba Titove Jugoslavije, s kojim sam obavio možda i 50 susreta i razgovora tijekom mojih beogradskih povijesnih istraživanja, od 2006. do 2011. Uz ostalo, napisao sam kako mi je Ćosić povjerio (prvi put u veljači 2008.) da je još od svoje mladosti bio opterećen suicidalnim razmišljanjima.

21. III 2014.

Aleksandar Vučić vodi Srbiju u EU

Kao što se i očekivalo, Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka uvjerljivo su pobijedili na izborima u Srbiji. Osvojili su više glasova nego sve ostale stranke zajedno. Odmah nakon izborne noći, napisao sam članak u kojem sam i hrvatskim čitateljima pokušao objasniti zašto je Vučić u ovome trenutku najbolje rješenje ne samo za Srbiju nego i za Hrvatsku. Moja temeljna teza glasi: iako nekada srpski nacionalist, Vučić je danas jamac političke stabilnosti u cijeloj regiji.

7. III 2014.

Karamarkova revizija Franje Tuđmana

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko proteklih je (tje)dana uvelike začudio hrvatsku političku javnost. Nekoliko je puta izjavio da je Franjo Tuđman bio, jednim dijelom, naivan kada je, početkom 1990-ih, HDZ i osamostaljenu hrvatsku državu gradio na načelima hrvatske pomirbe, budući da su tu njegovu "naivnost" itekako znali iskoristiti neprijatelji hrvatske države. Tu je tezu ponovio i na svečanoj tribini u Društvu hrvatskih književnika 28. veljače 2014., u povodu 25. obljetnice začetka HDZ-a. Moji sugovornici iz redova HDZ-a nikako se ne slažu s tim kontroverznim Karamarkovim mišljenjem.

21. II 2014.

Hrvati Bosni ne vjeruju

Samo nekoliko dana nakon burnih demonstracija i paljenja zgrada u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova, posjetio sam Mostar i Srednju Bosnu, u namjeri da vidim kako tamo žive Hrvati. Moj zaključak bio je porazan. Hrvatima u Bosni i Hercegovini nikada nije bilo teže (nakon osamostaljenja te države) nego što je danas. Istodobno, među politički angažiranim Hrvatima, ponajprije onima organiziranim unutar HDZ-a BiH, sve više jača ideja o reviziji Daytona i administrativnoj podjeli BiH na tri čista nacionalna entiteta (kakav danas imaju Srbi u obliku Republike Srpske).

31. I 2014.

Aleksandar Vučić najavio izbore u Srbiji

Nakon što je objavljena vijest da je Srbija 21. siječnja 2014. i formalno započela pristupne pregovore o članstvu u Europskoj uniji, otputovao sam u Beograd i tamo proveo četiri dana. U nekoliko navrata susreo sam se s prvim potpredsjednikom srbijanske vlade i najmoćnijim političarem u Srbiji Aleksandrom Vučićem te prisustvovao 3. skupštini njegove Srpske napredne stranke, koja je održana u Sava-centru. Na tom je skupu Vučić najavio parlamentarne izbore u Srbiji za 16. ožujka 1914., koji će se održati paralelno s izborima za beogradsku Skupštinu. Dva dana nakon skupštine SNS-a, Aleksandar Vučić mi je dao veliki intervju za Globus, koji su prenijele sve dnevne novine i internetski portali u Srbiji.