Darko Hudelist
Istraživački novinar, publicist i autor


Svi za Kolindu?
22. VIII 2014.


Naslovnica
Ispis
Preuzimanje


 

Prije nekoliko dana razgovarao sam s jednim svojim prijateljem, inače uglednim zagrebačkim poduzetnikom umjereno desne političke orijentacije, o predstojećim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, pa smo u tom kontekstu, onako usput, spomenuli i Milana Kujundžića, predsjednika stranke Hrvatska zora stranka naroda, koja je jedna od osam stranaka što sačinjavaju koaliciju Savez za Hrvatsku.

Savez za Hrvatsku je u ovome trenutku četvrta po snazi politička grupacija u Hrvatskoj i mnogi ga doživljavaju kao "realno najveću patnju HDZ-a i Karamarka" - zato što, iako pripada desnome političkom spektru, a usto je i relativno jak, ne podržava - barem ne zasad - ovaj sadašnji HDZ s Tomislavom Karamarkom na čelu, nego djeluje i funkcionira samostalno, a neke indicije, štoviše, govore da je, preko svog stvarnog šefa Branimira Glavaša, i u određenom dealu s aktualnim predsjednikom RH Ivom Josipovićem.

I što da kažem? Taj moj prijatelj se vrlo negativno odredio prema predsjedničkoj kandidaturi Milana Kujundžića u ime glavaševaca i Saveza za Hrvatsku. Rekao mi je da će to još više razmrviti glasove na desnici, da će to u znatnoj mjeri umanjiti izglede predsjedničke kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar-Kitarović te da će svi ti glasovi koje će osvojiti Kujundžić - ma o kom se postotku radilo - u konačnici, zapravo, ići na konto Kolindina izravnog protukandidata Ive Josipovića koji će na taj način, vrlo vjerojatno, ponovno biti izabran za predsjednika.

Idućih sam se dana uvjerio da tako razmišljaju i mnogi drugi hrvatski građani - barem oni koji simpatiziraju tzv. desnu političku opiciju - te da u sebi (ili čak otvoreno) gunđaju zbog toga što se desnica ni ovaj put ne može dogovoriti oko svog zajedničkog kandidata koji bi, ako bi bio jedan jedini ali zato pravi, s velikim stupnjem vjerojatnosti mogao, možda već i u prvome krugu, pobijediti Josipovića.

Onda je poput groma odjeknula vijest - ali ne u medijima nego u "paramedijskim" strukturama, daleko od očiju javnosti, pa čak i od nekih glavnih aktera ove priče - da se Kujundžić ipak neće kandidirati za predsjednika - ni u ime Saveza za Hrvatsku niti u ime bilo koje druge stranke ili koalicije. Vijest je zapravo glasila da je između Kujundžića i Kolinde Grabar-Kitarović (ali ne u njihovu izravnom susretu i razgovoru nego preko posrednika) postignut "džentlmenski dogovor" da Kujundžić, umjesto da se kandidira, bezrezervno podrži nju, Kolindu. I da joj na taj način olakša, odnosno osigura, pobjedu.

Ta vijest, naravno, može biti i dezinformacija, tako da sam prema njoj a priori postavio dosta oprezno. Njezin su izvor bili unutarhadezeovski krugovi - ali oni vrlo visoki i vrlo dobro upućeni. Za tu sam vijest doznao u subotu 16. o.m., negdje oko podneva.

Odmah sam napravio neke provjere i došao do spoznaje da je (zasad ipak navodno) odustajanje Milana Kujundžića od svoje vlastite predsjedničke kandidature i njegova (navodna) odluka da na izborima podrži Kolindu u najmanju ruku velika HDZ-ova želja (da ne kažem projekcija) o kojoj se zadnjih dana ili tjedana u HDZ-ovim analitičkim štabovima vrlo žustro i svestrano raspravljalo. A, znamo već, kada se u HDZ-u o nečemu jako ozbiljno raspravlja, onda od toga nešto na kraju obično i bude - i to ne samo u sferi političkih spekukacija nego i na području gole političke stvarnosti.

U jedno, mislim, mogu biti stoposto siguran: u HDZ-ovim je najrecentnijim analizama Milan Kujundžić (a da toga on možda ni sam nije svjestan) proglašen ključem predstojećih predsjedničkih izbora. Upravo tako: "ključem" - što će reći da o njemu puno toga ovisi. Točnije rečeno - ne samo puno nego, možda, i sve; ili, barem, ono najglavnije.

- U vrhu HDZ-a je - rekao mi je jedan moj odlično obaviješten sugovornik iz stranačkih redova - postignut vrlo visoki stupanj suglasnosti oko toga da Kolinda Grabar-Kitarović može biti uvjerena u pobjedu jedino u slučaju da je, u ime Saveza za Hrvatsku, podrži Milan Kujundžić. Uz njegovu potporu ona bi mogla pobijediti čak i u prvome krugu. Bez Kujundžićeve podrške, međutim, Kolinda vjerojatno gubi izbore. Zato je Kujundžićeva potpora Kolindi conditio sine qua non njezina uspjeha, odnosno sigurne pobjede, na izborima. Njih dvoje jednostavno moraju ići zajedno: Kujundžić ionako nema nikakvih šansi da postane predsjednik i on na tim izborima realno nema što dobiti - a Kolinda bez njega, opet, može puno toga izgubiti. Logika je, dakle, jasna: oni su prirodno upućeni jedan na drugoga. Barem bi tako trebalo biti.

Ove unutarhadezevske analize i projekcije imaju, međutim, i dva "aneksa" o kojima također treba ozbiljno voditi računa.

Prvi je "aneks" zapravo čista matematička procjena oko toga tko koliko dobiva, a tko koliko gubi - pod određenim uvjetima. Vrijednost Milana Kujundžića, odnosno Saveza za Hrvatsku, procjenjuje se - govorim o procjenama koje se zasad iznose u samome HDZ-u, za unutarstranačke potrebe - na čitavih 9 ili 10 posto glasova. Toliko je, otprilike, Savez za Hrvatsku osvojio glasova na zadnjim lokalnim izborima.

Možda je u tim analizama vrijednost Milana Kujundžića malo i precijenjena. Negdje sam, naime, pročitao da mu zadnje ekspertize (ali one koje su napravljene izvan HDZ-a) daju nekih 5 posto (ili tu negdje) glasova.

Kako god bilo - govore računice u HDZ-u - s tih 9 posto Kujundžićevih glasova, u slučaju da on odustane od svoje kandidature i da podršku Kolindi, Kolinda skače na nekih 51 posto te pobjeđuje Josipovića već u prvome krugu.

Bez Kujundžićevih 9 posto, međutim, Kolinda ostaje na nekih (procijenjenih) 42 posto glasa, a u tom slučaju puno veće šanse za pobjedu ima Josipović.

To je što se tiče gole računice. Međutim, ima tu još jedna zanimljiva kombinacija kojoj je u HDZ-u dato ime "zakon spojenih posuda". Tom se formulacijom želi reći da su Kujundžić i Grabar-Kitarović uistinu "prirodno" upućeni jedan na drugoga.

Ta njihova obostrana "prirodna" upućenost ima dva aspekta ili dvije strane. S jedne strane, tvrdi se, Kolinda Grabar-Kitarović bez Milana Kujundžića (tj. bez njegove eksplicitne podrške) ne može postati predsjednica RH. Ali, s druge strane, niti sam Milan Kujundžić, danas-sutra, neće biti u stanju zadovoljiti neke svoje vlastite (a, opet, više ili manje realne, tj. ostvarive) političke ambicije bez jasne i izravne potpore Kolinde Grabar-Kitarović - naravno, u svojstvu buduće predsjednice RH.

U "igri" je, konkretno, buduća - zasad samo pretpostavljena - kandidatura Milana Kujundžića za gradonačenika Zagreba, na prvim idućim (tj. za dvije godine) lokalnim izborima. Sasvim je izvjesno da HDZ na tim izborima neće imati svog kandidata - iz svojih vlastitih stranačkih redova. Takva je, barem, sadašnja procjena. Međutim, HDZ, odnosno Kolinda Grabar-Kitarović, bili bi spremni podržati upravo njega, Milana Kujundžića na tim, zagrebačkim izborima, tj. stati iza njega kao svog vlastitog kandidata za novoga gradonačelnika Zagreba - ali, naravno, pod uvjetom da on prethodno (čitaj: sada, u ovome trenutku) podrži Kolindu Grabar-Kitarović na ovim aktualnim, predsjedničkim izborima.

U obzir dolazi, kako doznajem, i podrška Kujundžiću za neku ministarsku funkciju - ako bi njemu to bilo atraktivnije i zanimljivije.

No sve ove procjene, nagađanja i kombinacije u HDZ-u imaju jednu veliku manu: sam Milan Kujundžić mi je rekao da to ne dolazi u obzir. Pritom mi je djelovao vrlo kategorički - ali ipak samo do neke granice kategorički. Ali ne i u potpunosti. Nešto mi je nakon razgovora s njim ostalo nedorečeno, tj. imao sam osjećaj da mi neke bitne stvari Kujundžić jednostavno nije htio reći. Odnosno, da ih je prešutio.

S Kujundžićem sam se sastao u nedjelju kasno popodne, na terasi hotela "Panorama". Ispričao sam mu što sam sve doznao od svojih izvora iz HDZ-a. On je to, uglavnom, odlučno opovrgavao. Bit njegova iskaza bila je: on je pošten političar kojemu je iskreno stalo do hrvatskih interesa - a ovo sve drugo je čista trgovina koja se njemu praktički gadi.

Na moje izričito pitanje hoće li se na predsjedničkim izborima, potkraj ove godine, kandidirati u ime Saveza za Hrvatsku, Kujundžić mi je, prilično zagonetno, odgovorio:

- Ja sam mogući kandidat Saveza za Hrvatsku, ali odluka ni u kom slučaju još nije pala!

Razgovarali smo oko sat vremena, i kako se naš razgovor bližio kraju, Kujundžić je polako postajao sve određeniji, pa i izdašniji u iznošenju nekih detalja. (U početku je bio skroz neodređen i apstraktan, praktički je izbjegavao jasno i precizno odgovoriti na svako moje postavljeno pitanje.)

Na moje vrlo konkretno pitanje koliki su izgledi da se kandidira (u ime glavaševaca, tj. Saveza za Hrvatsku), a koliki da se ne kandidira - te može li mi to izraziti u postocima - Kujundžić je odgovorio:

- Izgledi su fifti-fifti. Dakle, 50:50.

Onda sam od njega zatražio argumente - tj. moguće razloge i za prvu i za drugu opciju. I upravo je to bio onaj odlučujući moment u našemu jednosatnom razgovoru kada je on bio daleko najkonkretniji. Ovako mi je odgovorio:

- Argument "za", tj. da se kandidiram, bit će taj ako na odgovarajućim tijelima Saveza za Hrvatsku bude jasno izražena prosudba da upravo ja trebam biti kandidat. Većina stranaka u Savezu zasad se izjasnila da mi daje podršku.

Na moje potpitanje je li se eksplicitno izjasnio i sam Glavašev HDSSB (koji sačinjava oko 80 posto snage čitavog Saveza), Kujundžić je, moram priznati, opet dosta neodređeno odgovorio:

- Da... Ali neću vam ništa reći o tome... To su nebitne stvari...

S druge strane, onaj drugi argument, koji bi išao u prilog njegove odluke da se ne kandidira, Kujundžić mi je ovako obrazložio:

- Neću se kandidirati ako ne uspijem skupiti minimum tehničkih uvjeta za utakmicu koja se zove predsjednička kampanja.

Kad sam ga priupitao podrazumijeva li pod pojmom "tehnički uvjeti" financijska sredstva, Kujundžić je odgovorio potvrdno:

- Da. Prevedeno to znači - sredstva. Vrlo sam oprezan kad su brojevi u pitanju i na više se strana savjetujem. Tako da nerado istrčavam s bilo kakvim kvalifikacijama...

U ovome svom (kako rekoh: pomalo iznuđenom) odgovoru Kujundžić se najviše približio nekim informacijama (ili nagađanjima) što sam ih proteklih dana već bio prikupio iz HDZ-ovih redova. Po tim informacijama, Glavaš je Kujundžiću dao rok do mjeseca rujna - da se izjasni o tome želi li biti predsjednički kandidat Saveza za Hrvatsku. Pa ako ne želi - HDSSB, odnosno Savez za Hrvatsku, će podržati nekog drugog. Kujundžić je, navodno, svoj pristanak uvjetovao za 15 milijuna kuna - za koliko procjenjuje da će ga (minimalno) koštati predsjednička kampanja.

Moji izvori iz HDZ-a, koji imaju connection i sa samim Glavašem (koji uredno odrađuje svoju kaznu u mostarskom zatvoru), tvrde da je Kujundžić u ovome slučaju postupio vrlo pametno i racionalno.

- Doista je postupio mudro - rekao mi je jedan moj HDZ-ov sugovornik. - Nije rekao "ne", nego je odgovorio: OK - ali osigurajte mi novac koji mi je za kampanju neophodan. Tih 15 milijuna kuna je ionako nekakav minimum za jednu pristojniju predsjedničku kampanju...

Naravno, tu se sada samo po sebi postavlja pitanje zašto bi jednome Branimiru Glavašu - a on je daleko najvažniji i najutjecajniji faktor u Savezu za Hrvatsku i uglavnom se njega za sve pita - bilo uopće stalo da Milan Kujundžić bude njegov, tj. njihov, kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima.

Čuo sam o tome nekoliko verzija. U HDZ-u su uvjereni da je glavni Glavašev motiv oslabiti HDZ i Kolindu Grabar-Kitarović - i to samo zbog toga što on ima neki svoj sasvim osobni animozitet prema predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. Glavaš, uz ostalo, misli da mu je upravo Karamarko napakirao optužnicu za ratni zločin, zbog koje sada sjedi u zatvoru. I sad mu se, navodno, zbog toga osvećuje.

- Glavaš udara u Karamarka - tvrde u HDZ-u - preko Saveza za Hrvatsku, tj. preko desnice. Napada ga da je bio Mesićev čovjek, da je sprovodio detuđmanizaciju, da je hapsio generala Gotovinu... I on je taj koji je "gurnuo" Kujundžića u ovu priču. Kujundžić je tu odabran da bude, zapravo, protukandidat Karamarku, odnosno da na predsjedničkim izborima uzme što više glasova Karamarkovoj kandidatkinji Kolindi. U pozadini toga mogao bi biti i neki Glavašev dogovor s Josipovićem, koji uporno traži ljude koji bi mogli uzeti par postotaka Kolindi, u prvome krugu...

Glavaševa se strategija - takvom je barem vide u HDZ-u - sastoji u tome da je zasad spreman podržati HDZ samo u Gradu Vukovaru (što upravo i čini, preko jedne HDSSB-ove vijećnice u Gradskom vijeću Vukovara), a za "ono više" traži odgovarajuće ustupke. Glavni se ustupak može izraziti sintagmnom "žrtvovati pješaka za kraljicu". "Pješak" je ovdje Ivica Vrkić, a "kraljica" - Kolinda Grabar-Kitarović.

To u prijevodu znači: ako HDZ pomogne u rušenju Vrkića u Osijeku, onda bi Glavaš (čitaj: Savez za Hrvatsku) bio spreman eksplicitno podržati Kolindu na aktualnim predsjedničkim izborima. A Glavašu je Osijek jako potreban - uz ostalo i zbog novca. Novce ima grad, u ovome slučaju Osijek (tj. Vrkić), novci se nalaze u gradskim poduzećima - od županije (Osječko-baranjske) tu nikakva korist. Kad bi Glavaš kojim slučajem sada imao vlast u Osijeku, njemu sigurno ne bi bio nikakav problem prikupiti novac za Kujundžićevu predsjedničku kampanju. Ovako, to jest ozbiljan problem i Glavaš će na kraju najvjerojatnije morati reći Kujundžiću da novaca za njegovu kampanju - nema.

Upitao sam svoje izvore kako je Tomislav Karamarko odreagirao na tu Glavaševu inicijativu (ako je do nje doista došlo). Odgovor je glasio: nije bio pretjerano oduševljen. Odnosno, malo opširnije:

- Karamarku je vrlo dobro poznato da je nedavna anketa napravljena u redovima HDSSB-a pokazala da čak 80 posto članstva te stranke na ovim predsjedničkim izborima podržava Kolindu. A sam HDSSB predstavlja 80 posto snage Saveza za Hrvatsku. Prema tome, matematika je tu jasna, ona ide sasvim u prilog HDZ-u. I Karamarko sada inzistira, tj. spreman je poručiti Glavašu: prvo vi pokažite dobru volju, podržite našu Kolindu, a onda ćemo dalje razgovarati!

Moj izvor iz HDZ-a istaknuo mi je pritom i ovo:

- Imajte na umu da su HDSSB-ovi članovi zapravo najbolji i najkvalitetniji HDZ-ovci. To su vrlo svjesni ljudi, ali koji su svojedobno bili nezadovoljni Sanaderovom politikom pa su stoga otišli iz HDZ-a. HDSSB se sada praktički raspada, puca...

I još nešto: nakon mog susreta i razgovora s Milanom Kujundžićem, u "Panorami", iz HDZ-ovih mi je krugova još javljeno da je dogovor između Kujundžića i Kolinde (ali koji mi sam Kujundžić, ponavljam, nikako nije htio potvrditi) postignut posredstvom nekih ljudi iz tzv. imotskog lobija. Kao što je poznato, i sam je Kujundžić podrijetlom iz okolice Imotskoga. Glavnu je posredničku ulogu u tome odigrao - po tim istim, HDZ-ovim informacijama - međunarodni tajnik HDZ-a i najizgledniji kandidat za funkciju direktora predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović - dr. Miro Kovač. On, inače, figurira kao najvjerojatniji ministar vanjskih poslova RH, ukoliko iduće godine na parlamentarnim izborima pobijedi Karamarko.

Iz HDZ-a sam dobio i odgovarajući komentar na taj - zasad još nepotvrđeni dogovor - između Kujundžića i Kolindinih ljudi:

- To je potez koji će Kujundžiću osigurati daljnji politički opstanak. Jer ako bi on nastavio kao Josipovićev "zec", odnosno Josipovićev "trojanski konj", on bi bio politički "gotov". Karamarko podržava dogovor Saveza za Hrvatsku i Kujundžića, i spreman je to Kujundžiću korektno vratiti, možda čak i napraviti koaliciju s njim, iduće godine na parlamentarnim izborima...

Opet, međutim, moram napomenuti da mi u našem razgovoru u četiri oka Kujundžić nije dao ni najmanju naznaku da je napravio takav dogovor - pa čak niti da o njemu imalo razmišlja. Naprotiv, on mi je rekao:

- To je glupo, takvi su dealovi i uništili ovu našu jadnu Hrvatsku. Ja nikada takvo što ne bih radio. Ja hoću čiste račune, a ne trgovačke poduhvate koji su u osnovi nedemokratski. Ja nisam mentalni komunist, ja nisam dogovorna ekonomija, ja sam istinski demokrat.

Na moje potpitanje ne boji li se da bi mogao biti proglašen glavnim krivcem za krah desnice na predsjedničkim izborima (u slučaju da se on ipak kandidira, a da opet pobijedi Josipović), Kujundžić mi je odgovorio:

- Mene može proglasiti krivim samo hrvatski narod, a ne ti političari koji hodaju po skupim restoranima i školuju svoju djecu po svijetu - a mi svi ostali bismo trebali biti, kao što reče dr. Tuđman, stoka sitnoga zuba! Osim toga, Hrvatsku mogu promijeniti samo slobodni i kompetentni ljudi. Nažalost, među hrvatskim političarima je vrlo malo slobodnih ljudi. Tu vam je sva tajna hrvatske političke scene, vjerujte mi!

Uza sve ostalo, Kujundžić je uvjeren da upravo Ivi Josipoviću najmanje odgovora što veći broj ozbiljnih kandidata na izborima (pritom je mislio na prvi krug izbora, koji on inače naziva "pretkampanjom"), jer, kako kaže, u direktnom duelu s Kolindom on sigurno pobjeđuje. Kujundžić je u razgovoru sa mnom išao čak tako daleko da nije unaprijed isključio ni svoju vlastitu pobjedu na tim izborima (koliko god se to na prvi pogled doimalo fantastičnim), spominjući pritom senzacionalnu pobjedu Mire Cerara na nedavno održanim parlamentarnim izborima u Sloveniji. Na moje potpitanje uzda li se doista u Cerarovo iskustvo, odgovorio mi je:

- Pametni ljudi uvijek gledaju i uče. Takva su se iskustva već dogodila u svim istočnoeuropskim zemljama, a sada je na redu i Hrvatska!

Naslovnica
Ispis
Preuzimanje