Kolinda Predsjednica
16. I 2015.

Naslovnica
Ispis
Preuzimanje

S novom hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović sastao sam se dan prije drugog izbornog kruga, u subotu 10. siječnja, u kafiću Cafe de Paris na Cvjetnom trgu. Nepunih sat vremena razgovarali smo o prvim mjerama i potezima što će ih poduzeti u Uredu Predsjednika ako bude izabrana za predsjednicu.

Taj isti razgovor nastavili smo i dan nakon izbora, u ponedjeljak 12. siječnja, u hotelu Westin (zajedno s Kolindom bili su tom prigodom i članovi njezina stožera, njih troje, koji su odigrali vrlo važnu ulogu u njezinoj kampanji: Mladen Pavić, Jadranka Jureško Kero i Mate Radeljić). Toga dana svojoj se sugovornici, naravno, više nisam obraćao kao "gospođi Kolindi" nego kao "Predsjednici".

Usporedo s razgovorima s novom hrvatskom predsjednicom, razgovarao sam i s nekim visokim dužnosnicima Hrvatske demokratske zajednice, kao i s analitičarima iz HDZ-ovih krugova. Svi smo se jednoglasno složili da je daleko najintrigantniji aspekt situacije u kojoj se Kolinda Grabar Kitarović u ovome trenutku, kao novoizabrana predsjednica RH, nalazi taj kako će se idućih dana, tjedana i mjeseci odnositi prema premijeru Zoranu Milanoviću. Ali i kako će se premijer Milanović odnositi prema njoj.

Rezultat tih odnosa moglo bi, pod određenim uvjetima, biti i raspisivanje izvanrednih, tj. prijevremenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, možda još prije ljeta o.g. Naravno, to ne znači da će se ti izbori doista i dogoditi.

Neizvjesnost oko toga pitanja dodatno pojačava činjenica da Kolinda Grabar Kitarović još uvijek marljivo prikuplja mnoge važne informacije i proučava, zajedno sa suradnicima iz svog stožera, koje joj sve mogućnosti i alati, kao predsjednici, stoje na raspolaganju. Stvari nisu nimalo jednostavne. U subotu 10. siječnja kazala mi je da nigdje nije definirano da predsjednik RH može raspisati prijevremene izbore, odnosno da procedura oko toga nije dovoljno jasna.

To isto ponovila mi je i u našem susretu u ponedjeljak. Priznala mi je da zapravo najmanje zna o tom "prijelaznom razdoblju" u kojemu se u ovom trenutku nalazi. To jest, u međurazdoblju između svog izbora za predsjednicu (11. siječnja) i svoje predsjedničke inauguracije, koja je najavljena za 28. veljače, a to će ujedno biti i - tako je ispalo - prvi dan korizme.

Usprkos tome, morat će povući neke bitne poteze i u tom tzv. međuperiodu, koliko god on izgledao nejasan i proceduralno nedovoljno (ili nikako) razrađen.

A da će u svemu tome biti vrlo važno kako će se nova predjednica postaviti prema premijeru Milanoviću pokazao je i način kako se on postavio prema njoj, u izbornoj noći 11. siječnja, neposredno nakon proglašenja njezine izborne pobjede.

Doskorašnji predsjednik Josipović joj je čestitao, i to na na način koji je mnoge u HDZ-u, a donekle i samu Kolindu Grabar Kitarović, impresionirao. Pokazao je da se zna ponašati i kad gubi. Novoizabrana ga je predsjednica već posjetila na Pantovčaku, u ponedjeljak popodne, odmah nakon našeg susreta u Weistinu. Razgovarali su, kako mi je rekla, o nekim čisto tehničkim detaljima vezanim za preuzimanje vlasti.

- Imam osjećaj da Josipović želi biti fair - kazala mi je predsjednica Kolinda o svom dojučerašnjem suparniku Josipoviću - i da u ovome međurazdoblju ne želi potpisivati neke odluke koje, na neki način, više i ne spadaju u njegovu nadležnost. Drugim riječima, ne želi mi otežavati posao.

S premijerom Milanović, međutim, stvari stoje sasvim drugačije. On novoj predsjednici Kolindi dosad još nije čestitao, a iz nekih njegovih izjava izgovorenih nakon objavljivanja izbornih rezultata dade se zaključiti da se on (još) nije pomirio s njezinom pobjedom. Taj je detalj Kolinda Grabar Kitarović posebno isticala u svojim prvim intervjuima nakon pobjede u večernjim dnevnicima na našim najvećim TV-kućama (RTL-u, Novoj i HTV-u), u ponedjeljak navečer.

Odnos između nove predsjednice Kolinde i premijera Milanovića morat će se u dogledno vrijeme raščistiti, a o načinu tog raščišćavanja uvelike ovisi to hoćemo li već prije ljeta o.g. imati prijevremene parlamentarne izbore ili ne.

U subotu 10. siječnja Kolinda Grabar Kitarović vrlo mi je otvoreno nagovijestila da su prijevremeni izbori jedna od vjerojatnih mogućnosti. Ovako mi je točno rekla, u našem razgovoru u kafiću na Cvjetnom trgu:

- Moja je ustavna obveza surađivati s Vladom, bez obzira na njezin politički predznak. Ali tražim od ove Vlade da bude sposobna, učinkovita i da djeluje u interesu građana. Moja je prva obveza zaštititi interese građana, jer je moja prva stranka - Hrvatska. Dakle, učinit ću sve kako bih Zorana Milanovića i njegovu Vladu potakla na suradnju. Ali ovakvo stanje kakvo je danas: stanje nerada, nečinjenja i neprekidnog sunovrata u ponor - krajnje je neprihvatljivo, a na to nas upozorava i Europska komisija. Ovako kako se radi danas, svaki je dan na čelu s Vladom Zorana Milanović gubitak za Hrvatsku.

O svojim pretpostavljenim prvim mjerama prema Milanovićevoj Vladi Kolinda Grabar Kitarović mi je u našem prvom, subotnjem razgovoru još ispričala:

- Ja toj Vladi moram i želim pružiti priliku. Međutim, ako ne ide, imam obvezu prema građanima, i moralnu i ustavnu, kao osoba koja je zadužena za normalno i usklađeno funkcioniranje državne vlasti, pozvati tu Vladu da odstupi. Doduše, nigdje nije definirano da predsjednik može raspisati prijevremene izbore, ali ja puno toga mogu učiniti i snagom svoje, predsjedničke funkcije. Kao izvanstranačka osoba koja predstavlja sve građane, predsjednik, odnosno predsjednica, ima pravo tražiti i ustrajati da Vlada odstupi, ukoliko ne radi kako treba. Treba ispitati i kakva je procedura oko mogućnosti sazivanja izvanredne sjednice Sabora. Tu je, naravno, važno ili presudno pitanje većine u parlamentu. Ali ako je pritisak javnosti takav kakav jest, ja držim da Vlada mora poslušati glas naroda. Inače to nije demokracija.

U našem subotnjem razgovoru kao jedan od alata u svom odnosu i svojim eventualnim postupcima prema Vladi Zorana Milanovića Kolinda Grabar Kitarović mi je spomenula i mogućnost sazivanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. Uočio sam da je potpuno svjesna činjenice da aktualna gospodarska kriza u Hrvatskoj vrlo lako može prijeći i u sigurnosnu krizu, kao što se to ne tako davno dogodilo i u Grčkoj.

Između naša dva razgovora, onog subotnjeg i onoga u ponedjeljak, osobno sam prikupio neke važne informacije i onda ih malo detaljnije prokomentirao s novoizabranom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović u ponedjeljak, za našeg susteta u Westinu. Složili smo oko toga da joj stoji na raspolaganju nekoliko mogućnosti ili nekoliko alata, što se moglo interpretirati i kao postojanje nekoliko scenarija za raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj.

Kad kažem "prijevremenih", onda mislim, prije svega, na to da bi se oni mogli dogoditi još prije ljeta o.g. A to znači u mjesecu svibnju. Jedan od visokih dužnosnika HDZ-a rekao mi je, u našem razgovoru što smo ga vodili u ponedjeljak, dan nakon izbora:

- Stav naše stranke jest da zbog stanja u zemlji izbori trebaju biti što prije.

Podsjećam, gotovo istu takvu izjavu dao mi je i glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić, u našem razgovoru što smo ga vodili dan nakon prvoga kruga predsjedničkih izbora, tj. prije nešto više od dva tjedna.

S druge stane, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko mi je prije nekih mjesec dana najavio kako će 1. lipnja o.g. HDZ u svojim stranačkim redovima napraviti simulaciju svog osvajanja vlasti, tj. izradu "hodograma" što će pojedina HDZ-ova ministarstva raditi i koje će sve zakone mijenjati kad i ako budu došla na vlast - što se, naravno, može shvatiti i na ovakav i na onakav način. Iz te Karamarkove izjave neki izvlače zaključak da raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora (tj. prije ljeta o.g.) u ovome trenutku ipak nije HDZ-ov, odnosno Karamarkov prioritet. Ali da se HDZ i Karamarko za takvo što ipak na neki način spremaju.

Jedan od najbližih suradnika Tomislava Karamarka rekao mi je ovih dana da je HDZ u potpunosti spreman snositi odgovornost za stanje u državi, kad i ako dođe na vlast. To jest, da je on za takvo što apsolutno spreman već u ovome trenutku. Ali jedno je spremnost za izvanredne, tj. prijevremene izbore, a nešto sasvim drugo želja da se oni uistinu dogode.

Sve u svemu, što iz razgovora s novom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, što iz razgovora s pojedinim visokim dužnosnicima HDZ-a, definirao sam tri ili četiri alata koji novoj predsjednici stoje na raspolaganju u njezinim predstojećim razgovorima, kontaktima i odnosima s premijerom Milanovićem (koji po Ustavu jedini može raspisati parlamentarne izbore). Njih možemo shvatiti i kao tri ili četiri moguća scenarija za raspisivanje izvanrednih, tj. prijevremenih izbora, možda doista još prije ljeta o.g.

Neki se od tih alata ili scenarija međusobno ukrštaju ili prožimaju, neki bi se, u datim okolnostima, mogli dogoditi sami za sebe, neovisno o ostalim okolnostima, preduvjetima ili "varijablama".

Alat ili scenarij br. 1 jest sazivanje zajedničke sjednice nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i Milanovićeve Vlade. Ona na to ima pravo po čl. 102. Ustava RH. O tome mi je jedan od visokih dužnosnika HDZ-a rekao:

- Proceduralno, nova predsjednica Grabar Kitarović može stvarati pritisak u javnosti zbog stanja u zemlji. Ona može zatražiti sazivanje sjednice Vlade na kojoj bi i sama, kao predsjednica, aktivno sudjelovala. To je svojedobno radio i Stipe Mesić, dok je bio predsjednik. Predsjednica ne može sama sazvati tu sjednicu, ali može zatražiti njezino sazivanje od premijera Milanovića, i to i pismenim i usmenim putem. Tema te sjednice bila bi, naravno, gospodarsko stanje u zemlji.

Pretpostavlja se da bi u tom slučaju predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sama predložila dnevni red te zajedničke sjednice.

Premijer Milanović, naravno, to ne mora prihvatiti. On se može oglušiti o taj zahtjev ili o tu inicijativu nove hrvatske predsjednice, odnosno može joj se suprotstaviti. Štoviše, došao sam do zaključka da u HDZ-u već unaprijed polaze od pretpostavke da će Milanović, kad mu se (i ako mu se) predsjednica obrati, baš tako postupiti.

U tom slučaju predsjednica Grabar Kitarović imala bi na raspolaganju neke daljnje mogućnosti. Ako Milanović odbije njezinu inicijativu, ona bi se, vrlo vjerojatno, obratila javnosti i obznanila da ju je odbio, a i kako ju je, tj. s kojim obrazloženjima odbio.

Time bi se stvorio novi pritisak u javnosti na Milanovića i njegovu Vladu, u kojemu bi, pretpostavlja se, sudjelovali mnogi građani, mediji i intelektualci.

- Milanović može ustrajati u svojim otporima sazivanju te zajedničke sjednice - rekao mi je jedan moj izvor iz HDZ-a - ali ako ostane sam, odnosno usamljen, imat će sve više neprijatelja i veliko je onda pitanje koliko dugo on u takvoj situaciji uopće može opstati kao premijer. Bilo bi logično, ako se pokaže da on nema rješenja, da se parlamentarni izbori raspišu čim prije.

To je, dakle, varijanta br. 1. Varijanta br. 2 jest sazivanje izvanredne sjednice Hrvatskog sabora, na kojoj bi se raspravljalo o izglasavanju nepovjerenja Vladi.

Za taj slučaj postoji jedna strogo utvrđena procedura, koja bi se svakako trebala ispoštivati do najsitnijeg detalja - u suprotnome taj alat novoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović neće biti ni od kakve pomoći.

Kao prvo, izglasavanje nepovjerenja Vladi može se pokrenuti s jednom trećinom zastupnika u Saboru. Oni to moraju ovjeriti svojim potpisima.

Pod dva, o tome se mora očitovati Vlada. Vlada se mora očitovati u roku od 8 dana, a maksimalno može proći 30 dana od trenutka podnošenja tog zahtjeva pa do započinjanja saborske rasprave o tome.

Protivnička strana - to su u ovome slučaju zastupnici Kukuriku koalicije - trebala bi imati 76 ruku u zraku (tj. više od 50 posto broja saborskh zastupnika) da se taj zahtjev HDZ-a, odnosno predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, odbije. Odnosno, da se tema o izglasavanju nepovjerenja Vladi ne uvrsti na dnevni red.

Ovdje se, naravno, samo po sebi postavlja pitanje može li HDZ osigurati u Saboru dovoljnu većinu da ovaj njegov (tj. predsjedničin) zahtjev ili inicijativa prođe. Taj pokušaj može završiti i ovako i onako, te uključuje određene rizike.

Također, to je i jedna od situacija u kojoj bi nova hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i njezina sadašnja stranka HDZ (a iz koje će kao predsjednica morati formalno istupiti) morali djelovati savršeno usklađeno i sinkronizirano. A to bi kod nekih sa strane moglo izazvati određene dvojbe, tj. neki bi to mogli doživjeti ili interpretirati kao da je ona i dalje "čovjek HDZ-a", a ne predsjednica svih građana Hrvatske.

S druge strane, u HDZ-u se nadaju da će tzv. Kukuriku-snage u Saboru iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, biti sve slabije i da će zahvaljujući tome šanse za ostvarivanje ove, druge varijante postajati sve veće. O tome mi je moj sugovornik iz HDZ-a kazao:

- Polako će se početi topiti potpora njima u Saboru. Najprije će ih početi napuštati manjinci, a onda i umirovljenici. Hrelja uvijek izađe na vrijeme i prije svih ostalih, to je njegova praksa. A vjerojatno će ih napustiti i IDS-ovci, zato što Vlada zagovara takvu regionalizaciju Hrvatske u kojoj više ne bi bilo Istre. Oni su već i dosad na nekim saborskim sjednicama izglasavali proračun s malom većinom, tj. imali su tek glas ili dva više nego što je potrebno da zakon prođe. U svakom slučaju, mi u Saboru možemo zatražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi, i ako oni neće imati dovoljno glasova - taj naš zahtjev sigurno prolazi.

Najsuptilniji je, međutim, alat br. 3. Ujedno i onaj daleko najdelikatniji alat, koji može biti presudna dodatna potpora maločas izloženim varijantama. "Adut iz rukava". Taj mi je alat ili taj scenarij Kolinda Grabar Kitarović nagovijestila još u našem razgovoru što smo ga vodili u subotu, na Cvjetnom, a onda mi ga je u našem drugom razgovoru dan nakon izbora, u ponedjeljak, u Westinu, samo dodatno potvrdila, odnosno afirmirala. Riječ je o sazivanju sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Potrudio sam se i nakon tog svog drugog razgovora s novoizabranom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović prikupiti određene podatke o dotičnome, trećem alatu. On doista u ovome trenutku djeluje najzagonetnije i najintrigantnije. I mogao bi biti za premijera Milanovića daleko najveća opasnost - ako doista bude upotrijebljen.

Radi se, konkretno, o primjeni Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, kojega je Hrvatski sabor donio na svojoj sjednici održanoj 30. lipnja 2006. Predsjednik RH tada je bio Stjepan Mesić.

Za ovu našu priču - ili za priču u kojoj će glavni akter biti ili bi trebala biti nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović - najvažniji su članak 3. i članak 4. tog Zakona. Ili možda bolje rečeno: odgovarajuće interpretacije ili odgovarajuća tumačenja tih članaka.

U članku 3. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH piše, uz ostalo, da Vijeće za nacionalnu sigurnost "razmatra i procjenjuje obavještajne i sigurnosne prijetnje i rizike, razmatra pitanja iz djelokruga ministarstava i drugih državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost te donosi smjernice i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja interesa nacionalne sigurnosti".

A u članku 4. tog Zakona stoji da Vijeće za nacionalnu sigurnost čine "Predsjednik Republike, predsjednik Vlade, član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, ministar nadležan za poslove obrane, ministar nadležan za unutarnje poslove, ministar nadležan za vanjske poslove, ministar nadležan za pravosuđe, savjetnik Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, ravnatelj SOA-e, ravnatelj VSOA-e i predstojnik UVNS-a".

Tako je to u normalnim, svakodnevnim okolnostima. Međutim, kako je to precizirano u točki 4. članka 4. dotičnog Zakona, "u doba ratnog stanja i stanja neposredne ugroženosti opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske u radu Vijeća za nacionalnu sigurnost sudjeluju predsjednik odbora Hrvatskog sabora nadležnog za nacionalnu sigurnost, ministar nadležan za financije i ministar nadležan za gospodarstvo".

Ovdje je vrlo važno pitanje interpretacije tih članaka Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, odnosno pojedinih točaka sadržanih u njima. Među analitičarima HDZ-a postoje vrlo razrađene i vrlo detaljne interpretacije citiranih rečenica iz Zakona, iz kojih bi u bliskoj budućnosti mogli proisteći i odgovarajući scenariji - naravno, ako se s njima suglasi i ako ih prihvati nova hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

U nastavku teksta donosim njihov sažetak, i to odgovarajućim redoslijedom.

Prvo, postojanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, i spomenuti Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, veliki je i vrlo važan alat, koji bivši predsjednik Josipović nikada nije koristio.

Drugo, predsjednik države - u ovome slučaju predsjednica Kolinda Grabar Kitarović - po Ustavu RH odgovara za sigurnost zemlje, i kao takav (takva) ima pravo, pa čak donekle i dužnost, sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnosti, ako za to postoje čvrsti i ozbiljni razlozi.

Treće, djelokrug Vijeća za nacionalnu sigurnost puno je širi od pukog bavljenja tajnim, odnosno obavještajnim službama (koje su u običnom puku prva asocijacija na samo spominjanje VNS-a). Postoji, drugim riječima, nekoliko vrsta sigurnosti - ne samo sigurnost u užem smislu riječi, koja obuhvaća tajne službe. To su: prehrambena sigurnost (vezana, primjerice, za pojavu gladi u značajnijem dijelu stanovništva), gospodarska sigurnost, ekološka sigurnost, politička sigurnost itd.

Četvrto, Vijeće za nacionalnu sigurnost nije nadležno samo u ratnoj ugrozi RH, nego i u ugrozi u miru. U tom smislu se u točki 4. članka 4. Zakona i stavljaju u istu ravninu pojmovi, odnosno situacije, kao što su "doba ratnog stanja" i "stanje neposredne ugroženosti opstojnosti" zemlje i kada ona nije u ratu.

- Ako 11 i 12 kvartala zaredom pada BDP - rekao mi je jedan moj sugovornik - što je to nego ugroženost sigurnosti RH? Naša zemlja u uvjetima apsolutnog gospodarskog i financijskog sunovrata nije ništa manje sigurnosno ugrožena nego kada bi je napao netko sa strane. Ta koliko je puta rečeno, naposljetku i u medijima, da je Hrvatska danas u težoj i neizvjesnijoj situaciji nego u vrijeme Domovinskog rata?

Peto, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović može na sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost pozvati praktički koga god hoće. To jasno piše u njegovim odredbama. Može pozvati bilo kojega resornog ministra, može pozvati i samog premijera, može pozvati šefove tajnih službi, predsjednike pojedinih saborskih Odbora... I oni su se na taj njezin poziv dužni odazvati. Tu se ne može reći "ne".

A oni su joj, tj. svaki od njih posebice, dužni referirati - na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost - o sigurnosnom stanju u zemlji. I to svatko iz svog područja. Ministar obrane o stanju u hrvatskim Oružanim snagama, ministar gospodarstva o gospodarskom stanju zemlje, ministar financija o financijskoj ugrozi Hrvatske, premijer o cjelokupnom stanju i problemima u državi.

Pritom nitko od njih ne smije lagati. Laganje se, po spomenutom Zakonu, odnosno njegovoj interpretaciji u redovima HDZ-a, tretira kao kazneno djelo.

Na temelju svih tih izvještaja i brifinga iznesenih na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović steći će - tj. stekla bi, ako do toga dođe - jasnu i kompletnu sliku o situaciji u zemlji.

Sada dolazimo do onoga kritičnog trenutka u ovome, trećem alatu ili scenariju. To je onaj trenutak kada nova hrvatska predsjednica, nakon održane sjednice VNS-a i kompletnog uvida u stanje stvari, izvještava o tome predsjednika Hrvatskoga sabora Josipa Leku, kao i predsjednike pojedinih saborskih Odbora, nadležnih za područja na kojima je evidentirana sigurnosna ugroza zemlje.

Nakon toga, predsjednik Sabora Leko dužan je sazvati sjednicu Sabora na kojoj bi se o svemu tome povela sveobuhvatna rasprava. Jer, ti se evidentirani problemi nikako ne bi mogli staviti pod tepih.

Drugim riječima, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na taj bi način jednostavno natjerala predsjednika Sabora Leku na raspravu što sve treba napraviti i poduzeti kada je država u kolapsu.

Pretpostavlja se da bi u toj raspravi premijer Zoran Milanović izgubio podršku većine saborskih zastupnika i da bi u takvoj situaciji naprosto bio primoran raspisati izvanredne, tj. prijevremene izbore.

U svemu ovome, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ima na raspolaganju i alat br. 4, a to je povlačenje, odnosno davanje otkaza pojedinim hrvatskim veleposlanicima, i to u onim - za Hrvatsku - ključnim zemljama Europe i svijeta. Osim njima, mogla bi, tj. ima na to pravo, smijeniti i šefove tajnih službi.

Taj alat predsjednica mi je, na neki način, nagovijestila u našem razgovoru vođenom u ponedjeljak, u Diana baru hotela Westin, tijekom laganoga radnog ručka. Kazala mi je:

- Inzistirat ću na profesionalnosti, mislim da ne smijemo robovati uvjerenju da ako je netko poslan kao veleposlanik u neku državu s mandatom od četiri godine, mora tamo i ostati čitavoi to vrijeme. Smatram da ako netko ne radi kako treba, mora ići u opoziv! Osobno, dat ću prednost profesionalcima, a voljela bih vidjeti i što više žena u diplomaciji!

A ovdje se, nekako sam po sebi, nudi ili nameće i peti alat, koji se može staviti pod rubriku "međunarodni čimbenik". Tu će biti vrlo važan sam dan predsjedničke inauguracije Kolinde Grabar Kitarović, subota 28. veljače.

Jedno od pitanja koje se ovdje samo po sebi postavlja jest hoće li na inauguraciju nove predsjednice doći i njemačka predsjednica vlade Angela Merkel. To bi bila velika podrška novoizabranoj hrvatskoj predsjednici, ali i samoj Hrvatskoj kao takvoj. Ali i ako ne dođe, Angela Merkel će poslati svog izaslanika.

Ono što se od Njemačke, ali i drugih bitnih zemalja Europske unije, očekuje, to je da u Hrvatsku dovedu što veći broj kvalitetnih i jakih investitora, kako bi Hrvatska napokon mogla, u gospodarskom smislu, krenuti naprijed. Ali kako su i u Njemačkoj i u većem broju ostalih zemalja Europske unije na vlasti demokršćani, odnosno pučani, oni to, najvjerojatnije, neće učiniti tako dugo dok je na vlasti u Hrvatskoj ovakva socijaldemokratska (ili kvazisocijaldemokratska) Vlada kakva je u ovome trenutku. Tj. u zadnje tri godine.

Njemačkim političko-poslovnim elitama, kao i elitama u ostatku Europske unije, nije, čini se, u interesu da svojom gospodarskom, financijskom i svakom drugom pomoći Hrvatskoj spašavaju ujedno i Vladu Zorana Milanovića, čiji su svjetonazor i ideologija izravno suprotstavljeni njihovu svjetonazoru i njihovoj ideologiji. Postoje naznake da će i taj, međunarodni faktor, na čelu s Angelom Merkel i Njemačkom, zatražiti, na ovaj ili onaj način, od nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da smijeni postojeću hrvatsku Vladu, pa će tek kada se to dogodi dati dovoljno velik i jak signal njemačkim i drugim tvrtkama da krenu u velike investicije u Hrvatskoj. I po pitanju luka, i po pitanju željeznice, i po pitanju autocesta i koječega drugog.

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nema nikakve zadrške prema novoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Daje joj, i davat će joj i ubuduće, otvorene ruke u njezinu djelovanju u Uredu Predsjednika. I neće se ni na koji način miješati u njezino kadroviranje u tom Uredu.

Stanovite "smetnje" po tom pitanju Kolinda Grabar Kitarović imat će, čini se, od nekih drugih dužnosnika u HDZ-u koji će je, možda, pritiskati da u Uredu zaposli neke njihove ljude, tj. prijatelje. Takozvane "uhljebe". Ali ona će se tome odupirati i na najodgovornija mjesta postavljati isključivo profesionalce i stručnjake.

Kolinda Grabar Kitarović još slaže u svojoj glavi ekipu koja će s njom raditi u Uredu Predsjednika, i o tome ne želi javno, pa čak ni polujavno, govoriti.

Jedna osoba iz stožera nove hrvatske predsjednice nešto mi je više rekla o tome kako su se uopće upoznali i zbližili Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović, definirajući pritom kao ključnu 2009. godinu.

- Karamarko i Kolinda odlično surađuju još od 2009. - kazala mi je vrlo bliska suradnica nove hrvatske predsjednice. - Karamarko je tada bio ministar unutarnjih poslova u Vladi Jadranke Kosor, a Kolinda veleposlanica RH u Washingtonu. Tad su se oni ozbiljno upoznali i međusobno "kliknuli". Karamarko je nakon toga mnogima govorio kako je Kolinda ozbiljna i vrijedna osoba i kako pred njom može biti velika budućnost.

Za Kolindu Grabar Kitarović obično se u javnosti vezuje i ime bivšeg ministra vanjskih poslova RH Mate Granića, o čemu postoje i stanovite mistifikacije. Za našeg razgovora u Westinu, postavio sam joj i to pitanje, na što mi je odgovorila:

- Mate Granić i ja smo vrlo blisko surađivali unutar Ministarstva vanjskih poslova. On me podržavao i cijenio. Cijenio me zato što sam bila brza i što sam, osobito za vrijeme "Oluje" znala prespavati sat ili dva u uredu, umjesto da idem doma. Nakon "Oluje" bila sam načelnica Odjela za Sjevernu Ameriku unutar MVP-a, i tu sam puno učinila na unapređenju odnosa Hrvatske sa SAD-om. Granić i ja smo ostali u kontaktu i poslije. On je uvijek vjerovao u moju političku budućnost i uvijek me nagovarao da se vratim i ponovno aktiviram u Hrvatskoj. Govorio mi je: "Imaš znanje i iskustvo!" I danas, kada sam postala predsjednicom RH, računam na njegove savjete, čisto onako volonterski!

Nakon mog (drugog) razgovora s predsjednicom Grabar Kitarović, susreo sam se i sa samim Matom Granićem, tj. navratio kod njega, u njegovoj kući na Remetama. Evo što mi je on rekao o Kolindi i svojim vezama i odnosima s njom:

- To razdoblje, o kojemu vam je ona pričala, bilo je razdoblje najvažnijih pregovora oko mira u BiH, i uspostave mira nakon toga. Dužnost načelnika Odjela za Sjevernu Ameriku unutar MVP-a imalo je pritom posebnu težinu. Jer, SAD je od 1994. preuzeo mirovni proces u kojemu je Hrvatska bila glavni partner. Točnije, Amerikanci su primorali Miloševića da se uključi u mirovni proces, a Hrvatska je u svemu tome bila partner. U tom procesu zaustavljanja rata i uspostave mira naša je komunikacija sa SAD-om imala iznimno velik značaj. I tu je Kolinda, na čelu svog Odjela, odigrala vrlo važnu ulogu. Iskreno da vam kažem: ona je od Amerikanaca sjajno prikupljala informacije!

O svojim kontaktima s Kolindom Grabar Kitarović u zadnje dvije godine, Granić mi je rekao:

- Postojale su kod nje dileme da li da se vrati u Hrvatsku ili ne, i ja sam bio kategorički za to da se vrati. Razgovarali smo o više varijanti povratka, a jedna od njih bila je i njezina predsjednička kandidatura. Međutim, ja sam je pritom uputio strogo na stranku. Rekao sam joj da njezina kandidatura za predsjednicu RH može imati smisla tek ako ona dobije kompletnu političku, logističku i financijsku podršku. I to je HDZ sjajno odigrao. Kolinda se na kandidaturu definitivno odlučila nakon odgovarajuće ponude svoje stranke i svog razgovora s Karamarkom. A i Milijan Brkić je čvrsto podržavao, čitavo ovo vrijeme, njezinu kandidaturu za predsjednicu. Dakle, bez njih dvojice, Tome i Milijana, to nikako ne bi išlo...

O svojoj eventualnoj daljoj suradnji s Kolindom Grabar Kitarović, sada kao s hrvatskom predsjednicom, Granić je rekao:

- Ona će sama odlučiti kakav ćemo vid komunikacije dalje imati. Meni će biti čast i zadovoljstvo da joj pomažem. Savjete ću joj svakako davati volonterski - sve ostalo je manje bitno.

Zatražio sam od Mate Granića i njegovo objašnjenje odluke Ustavnog suda Hrvatske o oslobađanju Branimira Glavaša od optužbi za ratne zločine - obznanjeno samo dan nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima. Upitao sam ga ima li to obznanjivanje ikakve veze sa samim izborima. Ovako mi je odgovorio:

- Odluka je sigurno bila donesena prije, ali nije objavljivanja prije završetka izbora, kako ne bi utjecala na njihov ishod.

Inače, tijekom našeg razgovora u Westinu, u ponedjeljak oko 15 sati, predsjednicu Kolindu nazvao je kardinal Josip Bozanić i čestitao joj na pobjedi. Poželio joj je puno sreće u teškim vremenima, svjestan - kako je rekao - težine njezina položaja i cijele situacije.

A Kolinda je i u izbornoj noći, još prije proglašenja rezultata, izgledala i djelovala pobjednički, zahvaljujući svom stilistu Ivanu Friščiću (koji ju je odijevao u zadnja dva ili tri tjedna kampanje). Imala je na sebi crnu satensku haljinu, sašivenu iz jednog komada, s upečatljivim bijelim reverima u obliku slova "V", što je asociralo na riječ "victory" ("pobjeda").

Styling je bio fini, damski i predsjednički, a koliko sam obaviješten, u pitanju je ujedno bio i hrvatski dizajn, tj. hrvatski proizvođač.

Na početku izborne noći, odmah po objavljivanju rezultata izlaznih anketa, čestitao sam Kolindi Grabar Kitarović na pobjedi. Putem SMS-a, naravno. U svom mobitelu imam pohranjeno vrijeme kada sam to učinio. Bilo je točno 19.04.

Kolinda mi se vrlo brzo zahvalila, također SMS-om, poručivši mi da se vidimo tijekom večeri u VIP salonu, na prvom katu Hypo centra, gdje je HDZ organizirao inače iznimno posjećenu izbornu noć. Gužva je bila puno veća nego u prvom krugu izbora, prije 14 dana.

U tom trenutku, kad mi je poslala povratni SMS, Kolinda se još spremala, pretpostavljam da je tada bila u frizerskom salonu.

Fizički sam joj čestitao, među prvima, u samome VIP salonu, nešto iza 21 sat. Atmosfera je bila prava pobjednička, Kolinda nije skrivala uzbuđenje.

Ulaz u VIP salon bio je strogo kontroliran, novinari (u načelu) nisu mogli ući unutra. Među okupljenima - a bilo ih je oko 30 - bili su i članovi obitelji nove predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Naravno, prepoznao sam i razmijenio dvije-tri rečenice samo s njezinim suprugom Jakovom. Bio je neizmjerno sretan, ali nenametljiv i povučen kakav jest, nije se ni ovaj put posebno isticao, više je stajao po strani.

Upitao sam ga ima li što posebno reći, u ovakvoj velikoj prigodi. Odgovorio je samo da je jako ponosan na svoju suprugu Kolindu.

A kad sam mu to pitanje ponovio, opet mi je dao potpuno identičan odgovor, da nema ništa drugo za reći osim da osjeća silno veliki ponos što je suprug nove hrvatske predsjednice.

Kolinda je pozirala svojim prijateljima i ostalima, nazočnima u VIP salonu, koji su je fotografirali pomoću svojih mobitela.

Moju su pažnju u prostoriji posebno privukle dvije jako poznate osobe. Dva bivša političara.

Jedan je bio bivši premijer Nikica Valentić, kojega sam nedavno intervjuirao upravo u povodu predsjedničkih izbora. I on je bio ponosan - tako mi je rekao - zato što je u intervjuu točno (i vrlo smjelo) prognozirao Kolindininu pobjedu.

A drugi je bio - Dražen Budiša. Nekadašnji predsjednik HSLS-a, ali i nekadašnji kandidat za predsjednika RH, još početkom 2000-ih. Bio je jako dobro raspoložen, ne sjećam se da sam ga ikada vidio tako sretnog i opuštenog.

Upitao sam ljude iz stožera Kolinde Grabar Kitarović, kako to da je i Budiša došao u VIP salonu, u ovome svečanom trenutku. To jest, je li došao više osobno ili možda kao čovjek na kojega nova predsjednica i službeno računa, npr. u novome Uredu Predsjednika.

Odgovoreno mi je da je on tu po osobnoj liniji, ali i kao kolega današnjeg predsjednika HSLS-a Darinka Kosora, koji je član HDZ-ove Velike koalicije