Nekoliko me razloga potaklo da neko vrijeme provedem s urednicima i voditeljima Radio Marije u prostorijama na zagrebačkom Jordanovcu.
Prvo, Radio Marija zadnjih godina osniva nove radiopostaje u mnogim zemljama diljem svijeta i privlači sve više slušatelja. Razlog tome leži u koncepciji i sadržaju njezina programa koji odgovara na temeljna i egzistencijalna pitanja svakog čovjeka: tko sam, zašto živim, što me čeka nakon smrti? Radio Mariju rado slušaju i oni koji nisu vjernici, ali u svojoj nutrini nose težnju za dobrotom i humanim vrijednostima. Uvjerio sam se da taj Radio osobito cijene liječnici, jer su mnoge emisije u njezinoj bogatoj i raznolikoj programskoj paleti posvećene upravo brizi i medicinskoj skrbi za čovjeka.
Radio Marija se sluša preko klasične radio frekvencije, tj. putem radio prijemnika, zatim preko interneta, ali i na MAXtv-u, zahvaljujući ugovoru (sklopljenom 2013.) s Hrvatskim telekomom.
Po slušanosti na internetu, Radio Marija Hrvatske je na odličnom 3. mjestu među svim 76 Radio Marijama u 76 zemalja svijeta na svih pet kontinenata. Posredstvom interneta nju sluša, po podacima dobivenim iz Italije, 286.000 slušatelja. Od svih pak hrvatskih radio postaja koje se mogu slušati posredstvom MAXtv-a, Radio Marija je na 6. mjestu. Procjenjuje se da u ovome trenutku Radio Marija Hrvatske ima oko pola milijuna stalnih slušatelja.
Prema istraživanju agencije Ipsos, Radio Mariju dnevno sluša 11.643 slušatelja, a tjedno - 49.593 slušatelja. Prva dva mjesta, prema tom istraživanju, zauzimaju Media servis (903.741 dnevnih i 1.928.894 tjednih dnevnih slušatelja) te Mreža postaja Hrvatskoga radija (496.511 dnevnih i 1.044.039 tjednih slušatelja.) Hrvatski katolički radio, osnivač i vlasnik kojega je Hrvatska biskupska konferencija, dnevno sluša 82.384, a tjedno 243.963 slušatelja.
Ovdje, međutim, treba naglasiti da, za razliku od Media servisa, HR mreže i HKR-a, Radio Marija nema nacionalnu koncesiju, nego se, posredstvom klasičnih radio prijemnika, može slušati samo na četiri gradska područja u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Virovitica i Rijeka-Opatija).
Drugi aktualan razlog koji me zaintrigirao u vezi s Radio Marijom jest vrlo ambiciozan projekt Svjetske obitelji Radio Marije pod nazivom "Mariathon". Riječ je o organiziranom prikupljanju sredstava za osnivanje novih postaja Radio Marije u onim zemljama koje su podnijele zahtjev da žele takav radio. Trenutačno je u tijeku drugi "Mariathon", u sklopu kojega se prikuplja novac za osnivanje Radio Marija u Africi (Lesoto, Zambija, Ruanda i Ekvatorska Gvineja), na Bliskom Istoku (Irak), u Istočnoj Europi (Bjelorusija) i u Srednjoj Americi (Honduras). Jedna od zemalja, odnosno Radio Marija, uključenih u taj projekt jest i Radio Marija Hrvatske, tako da njezin glavni urednik, svećenik isusovac i teolog pater Stjepan Fridl, upravo ovih dana preko specijaliziranih emisija poziva hrvatsko slušateljstvo da i ono, koliko god bilo osiromašeno i bez novca, pripomogne misionarskom djelovanju Radio Marije i u najrubnijim katoličkim zemljama svijeta.
U Africi će uskoro biti 28 Radio Marija. Za razliku od Europe, u kojoj je trend sekularizacije i okretanja isključivo materijalnim vrijednostima sve veći (zbog čega, kako smatraju pojedini teolozi poput prof. Tomislava Ivančića, Europa nezaustavljivo propada, tako da bi u budućnosti, osobito pred naletom izbjeglica s Istoka, vrlo lako mogla izgubiti svoj zapadnjački identitet), na tom je kontinentu kršćanstvo/katoličanstvo u usponu pa pojedine afričke zemlje doslovce vape za Radio Marijom, prepoznavajući u njoj i prozor i vrata za upoznavanje vjere (ali i dragocjenu pomoć na području promicanja kršćanskih vrijednosti, socijale, medicine itd.). Dok je 1900. u Africi bilo milijun i 900 tisuća katolika, a 2000. 139 milijuna, danas ih ima oko 185 milijuna.
U tijeku je, isto tako, i "dolazak" Radio Marije na Bliski Istok. Cijeli taj projekt vodi Libanonac Joseph Nassar, kojega je Svjetska obitelj Radio Marije delegirala kao "Representative Continental for Asia". Posredstvom streaminga iz Italije, u petak 13. svibnja sve su Radio Marije diljem svijeta, uključujući i Radio Mariju Hrvatske, izravno prenosile svetu misu iz Libanona koja je služena na Isusovu materinjem jeziku - aramejskom. Bio je to uistinu vrhunski doživljaj.
A treća pak posebnost po kojoj se Radio Marija izdvaja od ostalih elektroničkih medija u Hrvatskoj jest činjenica da ona "živi od providnosti", a to znači da njezin rad financiraju njezini slušatelji. Imao sam priliku zaviriti u poslovne knjige Udruge Radio Marija te se na najizravniji mogući način uvjeriti da se njezini prihodi, dobiveni od članova Obitelji Radio Marije, manje ili više poklapaju s njezinim troškovima ili rashodima, što će reći da je poslovanje Radio Marije na "pozitivnoj nuli".
Glavni urednik toga Radija pater Fridl to mi je objasnio ovim riječima:
- Ako je program dobar, slušatelji će rado financijski pomoći da naš Radio može ostvarivati svoje poslanje, a to je obraćenje - kao temeljna poruka Evanđelja.
Radio Marija ima oko 30.000 registriranih članova i članica, od čega se njih 12.500 vode kao "redoviti" - riječ je o onima koji novčano pomažu rad Radio Marije. Oko 2000 starijih osoba izdvajaju od srca svoj "Udovičin novčić" za, kako rado vole reći, "svoju Radio Mariju". No ima i onih koji uplaćuju znatno veće svote. Kada je bio prvi "Mariathon", prije nekoliko godina, jedan je slušatelj za osnivanje Radio Marije u Nigeriji uplatio čak 1000 eura.
Ovdje svakako treba istaknuti i to da su mnogi suradnici Radio Marije volonteri. Među njima su nositelji emisija (njih 135, uključujući i vrhunske hrvatske znanstvenike i teologe), molitelji (njih 150), tehničari/inženjeri te čitači pojedinih tekstova i knjiga u programu Radija.
Radio Marija nalazi se u suterenu zgrade Kolegija Družbe Isusove na Jordanovačkom bijegu, otprilike kilometar sjeverno od Kliničkoga bolničkog centra na Rebru. Nije teško prepoznati tu zgradu budući da njezino pročelje krasi veliki mozaik s likom Blažene Djevice Marije, sastavljen od preko 2700 dragocjenih kamenčića, što ga je 2012. izradio akademski kipar, isusovac Zdenko Vidović.
Nekada je na tom mjestu, do početka 1990-ih, bila župna crkva sv. Josipa. Izgradnjom nove crkve, postojeći je prostor imao razne namjene, da bi 2002. udomio Radio Mariju.
Glavni urednik Radio Marije, pater Stjepan Fridl, stanuje u istoj zgradi u kojoj je i Radio. Redovito se budi u 5 sati, a na Radiju je već u pola 6. Kada dođe, prozrači prostorije Radija, pregleda poštu, a onda, u pola 7, ide služiti misu u obližnju kapelicu sv. Ane, u kući Kolegija.
U 7 doručkuje, a nakon doručka se vraća na Radio, na kojemu, ako ga ne spriječe neke druge obveze, ostaje i cijeli dan. Tu nerijetko priprema i svoja predavanja. Od 7 pa nadalje, već prema utvrđenom rasporedu, na Radio Mariju dolaze djelatnici: zamjenica glavnog urednika i glazbena urednica Dalija Mock, producentica Nela Fabijanić, urednici i voditelji Antonio Kolar, Petar Bilobrk, Ljubomir Hlobik; tehničari Marijan Agičić i Antun Zlatanović; koordinatorica Irena Šuljić, tajnica Mira Obućina...
Onako odoka gledano, Radio Marija je relativno skroman ali funkcionalno opremljen radio, u kojem se odmah, već pri samom ulasku u njegove prostorije, osjeti vrlo topla atmosfera i mir koji je neuobičajen za ostale radio-redakcije. Prisnom, ali isto tako i uzvišenom ozračju unutar Radija pridonosi i improvizirana kapelica, u glavnom hodniku, u kojoj središnje mjesto zauzima impozantan kip Gospe Fatimske, što je donesen iz svetišta Fatima u Portugalu.
Jedna je od najvećih prostorija na Radiju soba za sastanke, gdje glavni urednik pater Fridl prima svoje goste. Na stolu se obvezatno nalaze čajni kolutići, vrč s toplim čajem i nekoliko boca s prvorazrednim domaćim rakijama.
Sam Radio sastoji se od dva studija, sobe s režijom, sobe s tehnikom, tri ureda i prostorije za redakciju, a tu su još i kopiraonica, mini-kuhinja, WC i dva skladišta. Vrijednost studija, po procjeni patera Fridla, iznosi između 50 i 80 tisuća eura, što za jedan radio i nije mnogo. Zapravo, cijeli je taj studio, s kompletnom tehnologijom i mikrofonima, dar sestrinske Radio Marije Italije - dakako, tijekom godina obnavljan novom tehnologijom (i pritom financiran vlastitim sredstvima).
Danas je, međutim, Radio-Marija potpuno samostalna i više ne dobiva pomoć izvana. Štoviše, dobrotom svojih darovatelja pomaže osnivanje novih postaja Radio Marije u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.
Radio Marija je počela svoj hod 1983. kao mali župni radio u talijanskom gradiću Arcellasco d'Erba, u pokrajini Como u Milanskoj biskupiji. Nju je na nagovor svoje bolesne supruge, koja je bila vrlo pobožna Majci Božjoj, osnovao poduzetnik Emanuele Ferrario. U početku je to bio skroman i samozatajan radio koji nije nadilazio potrebe jedne župe, no onda je njegov potencijal prepoznao talijanski svećenik, inače redovnik pijarist, Livio Fanzaga, koji je upitao njezina utemeljitelja Ferrarija bi li se i on mogao uključiti u taj projekt - i to tako da za Radio Mariju priređuje kateheze i propovijedi. Ferrario nije imao ništa protiv, a Fanzaga je taj Radio za relativno kratko vrijeme preporodio i učinio da je on postao najslušanija radio-postaja u Italiji.
Već 1987. ostvarena je koncesija za cijelu Italiju, tako da sa svojih 800 odašiljača Radio Marija Italije ima danas otprilike isti status kao i državni radio RAI.
Ubrzo nakon toga, početkom 1990-ih, počinje širenje Radio Marije i u ostale zemlje Europe i svijeta, pa tako i u Hrvatsku, ali i u neke druge zemlje proistekle iz bivše SFR Jugoslavije, poput Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije. Logična posljedica toga širenja bilo je, 1998., osnivanje Svjetske obitelji Radio Marije (The World Family of Radio Maria - WFRM), sa sjedištem u Comu, gdje je bio pokrenut prvi Radio s Marijinim imenom. Svjetska obitelj RM je po svom pravnom statusu građanska (dakle ne crkvena) udruga, a njezin je glavni zadatak briga za osnivanje Radio Marija širom svijeta, i to - kako piše na njezinim službenim mrežnim stranicama - u administrativnom, tehničkom, financijskom i ustrojbenom smislu.
Sve do 2015., dakle punih 17 godina, predsjednik Svjetske obitelji RM bio je osnivač prve Radio Marije Emanuele Ferrario, a onda ga je naslijedio doktor pravnih znanosti Vittorio Vicardi. Ferrario je, međutim, ostao počasni, tj. doživotni predsjednik WFRM-a.
Odnos između Svjetske obitelji RM i pojedinih nacionalnih Radio Marija, pa tako i Radio Marije Hrvatske, malo mi je detaljnije objasnio glavni urednik naše, hrvatske Radio Marije pater Stjepan Fridl:
- Svaka Radio Marija je samostalna u kreiranju svog programa, ali neki su dijelovi zajednički. Statutom je propisano što obvezatno mora biti u programu: to je, prije svega, molitveni dio u koji spadaju svete mise, časoslov, krunica itd. Statut također određuje i glavno obilježje i svrhu programa, a to je slijediti karizmu Radio Marije, tj. naviještati obraćenje. Svima je Radio Marijama isto tako zajedničko i to da se teologija, u našim emisijama, predstavlja u obliku kateheze, tj. poučavanja. To podrazumijeva jednostavnost, privlačnost i tolerantnost, osobito prema drugim religijama. S druge pak strane, svaka Radio Marija mora slijediti i ono što Agencija za elektroničke medije pojedinih država zahtijeva. Mi u Hrvatskoj, primjerice, moramo imati cijeli niz emisija iz oblasti kulture, socijale, povijesti, umjetnosti, medicine, ravnopravnosti spolova, branitelja itd.
Pater Fridl je tome još dodao:
- Mi, kao Svjetska obitelj, imamo sastanke u Collevalenzi, gradiću nedaleko od Perugie, a kojih stotinjak kilometara daleko od Rima. Tamo postoji jedan veliki samostan u kojem se svake treće godine okupi oko 300 predsjednika i glavnih urednika svih Radio Marija u svijetu. Zadnji je sastanak bio prošle godine. Na sastancima se raspravlja o programima, o novim spoznajama i iskustvima, a pritom se uvijek stavlja naglasak da je Radio Marija takav medij koji naviješta isključivo ono što je pozitivno. U našim emisijama ne dopuštamo ništa što je negativno, dvosmisleno ili kontroverzno. Nikakve svađe niti zavrzlame - ni o crkvenim ni o političkim događajima.
U osnivanju Radio Marije Hrvatske ključnu je ulogu odigrao franjevački svećenik pater Smiljan Kožul, koji je predavao pravo na Franjevačkom sveučilištu "Antoniaum" u Rimu upravo onih godina, tj. 1980-ih, kada je Radio Marija Italije iz maloga župnog radija u Erbi prerastala u radio-instituciju od nacionalnoga značaja. Vrativši se, početkom 1990-ih, u domovinu - tada je upravo započinjao Domovinski rat - pater Kožul je osnovao udrugu Pokret krunice za obraćenje i mir unutar koje se, 1995., rodila ideja da i Hrvatska ima Radio Mariju, sličnog programa kao i u Italiji. Ideja je sprovedena u djelo već 22. veljače 1997., kada je započeo program Radio Marije Hrvatske na zagrebačkome koncesijskom području. Bila je to 6. po redu Radio Marija izvan Italije.
Kuriozitet je da će 2015. upravo pater Kožul, u svojoj župi Uzvišenja sv. Križa u Sigetu, u Novom Zagrebu, vjenčati predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i marketinšku stručnjakinju Anu Šarić.
Prvi prostor Radio Marije Hrvatske bio je na Kajzerici, a 2002. Radio se preselio na Jordanovac, u neposredno okružje Filozofskog fakulteta DI i Filozofsko-teološkog instituta DI, gdje se i danas nalazi. U trenutku preseljenja njegov je glavni urednik već bio (od 2000.) pater Stjepan Fridl, čija se osobna svećenička karizma savršeno preklapa s karizmom same Radio Marije. Samoprijegornim radom i izvrsnom suradnjom s predsjednicom Udruge Radio Marije Nevenkom Mišić (nekadašnjom višom stručnom savjetnicom u Ministarstvu branitelja RH), potpredsjednikom Božom Barunom te samim djelatnicima, Radio Marija je postao respektabilan, rado slušan i omiljen medij u našemu radijskom prostoru.
Pater Stjepan Fridl je rođen 1950. u Beljevini kraj Đurđenovca (Slavonija). Predavač je na Filozofskom fakultetu DI (predmet Uvod u religijske znanosti) i na Filozofsko-teološkom institutu DI (predmet Uvod u teologiju), a od 1994. do 2000., tj. do trenutka imenovanja za glavnog urednika Radio Marije, bio je poglavar isusovačke zajednice u Palmotićevoj. Njegove su propovijedi, kako u matičnoj župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, tako i u drugim crkvama (ali, naravno, i na samome Radio Mariji), uvijek veoma dobro posjećene i rado slušane. O tome kako je postao glavni urednik RM Hrvatske i kako taj Radio, zajedno s odgovarajućom Udrugom, funkcionira, pater Fridl mi je rekao:
- Kao Udruga Radio Marije, mi smo laička, a ne crkvena ustanova, tako da biskupi nemaju utjecaj na naš program. Mi svakako želimo da naša djelatnost bude u službi Crkve, ali isto tako želimo biti i samostalni. To znači da se u naše akte i u koncepciju programa našega Radija ne može miješati nitko iz redova službene crkvene hijerarhije. Odnosno - mogao bi intervenirati samo ukoliko bismo radili nešto protiv nauka Crkve. Po Statutu Radio Marije, obvezatno je da u svim radio postajama Radio Marije u svijetu glavni urednik bude svećenik. Ako je glavni urednik Radio Marije dijecezanski svećenik, tada on misiju za obavljanje dužnosti glavnog urednika dobiva od biskupa u čijoj je biskupiji ili nadbiskupiji taj Radio osnovan. Ja sam, međutim, redovnik pa sam poslanje za taj posao dobio od provincijala Družbe Isusove u Palmotićevoj, a to je 2000. bio prof. Ivan Macan. Dakako da je o tome bio obaviješten i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je u pismenom priopćenju napisao da je moje imenovanje primio na znanje i da nema ništa protiv.
Po Statutu Radio Marije, glavni urednik RM-a ima vremenski neograničen mandat, a pritom u svom radu i kreiranju programa uživa široku autonomiju. U svojstvu glavnoga urednika, pater Fridl je, među ostalim, odabrao i predložio Upravnom odboru sadašnju uredničko-voditeljsku postavu na Radio-Mariji (Dalija Mock, Antonio Kolar i Petar Bilobrk) u kojoj su mahom svi diplomirani teolozi, a usto i njegovi bivši studenti na Filozofskom fakultetu ili Filozofsko-teološkom institutu DI. (Jedino je Ljubomir Hlobik, koji je također diplom. teolog, studirao na KBF-u na Kaptolu.)
Činjenica da je Radio Marija po svojoj definiciji laička udruga (s predsjednicom Nevenkom Mišić na čelu) u službi Crkve, ali ne i neke određene crkvene strukture ili grupacije, nije floskula ili prazno slovo na papiru nego nešto što je utkano (ili "duboko zakopano") u samu njezinu programsku koncepciju. Slušatelji to itekako osjete. Radio Marija nikoga ne "vuče za rukav" ili prisiljava na obraćenje, nego svojim slušateljima (npr. starijim osobama) prije svega pomaže, ili ih liječi, kako glazbom tako i cjelokupnim programom. Ili ih pak educira u svojim vrlo kvalitetnim odgojno-obrazovnim emisijama namijenjenim svim dobnim uzrastima, od djece iz dječjih vrtića do studenata.
Mnoge emisije na Radio Mariji imaju svećenici s bogatim iskustvom u pastoralu, kao što su, primjerice, župnik župe sv. Blaža u Zagrebu Zvonimir Sekelj, župnik župe sv. Josipa na Trešnjevci Damir Ocvirk, svećenik-salezijanac iz župe Marije Pomoćnice na Knežiji don Ante Stojić itd. Ili pak u emisijama gostuju (a neke od njih i uređuju) najmlađi svećenici, đakoni i bogoslovi.
- Mi u ovome trenutku - rekao mi je pater Fridl - imamo 135 nositelja emisija, među kojima je 76 doktora znanosti. Evo samo nekih od njih: dr. Tomislav Ivančić, dr. Krešimir Lovrić, dr. Agneza Szabo, dr. Danijela Demicheli Vitturi, dr. Mijo Nikić, dr. Lucija Franić Novak, dr. Vinko Mamić, dr. Suzana Kukulj... Ljudi vole dolaziti na Radio Mariju, još mi nitko nije rekao "Neću". Mnogi bi htjeli imati svoju emisiju, osobito liječnici, ali ne mogu ih toliko primiti...
Jedan od problema Radio Marije jest taj što ona još uvijek nema nacionalnu koncesiju. Radio Marija stoga "osvaja" Hrvatsku putem gradskih koncesija. U ovome trenutku Udruga Radio Marije posjeduje, osim zagrebačke, koncesiju za područje Splita, Virovitice te Rijeke i Opatije (tj. na području Primorsko-goranske županije). Drugim riječima, ima četiri studija u spomenutim gradovima.
Lani se zamalo dogodio skandal, kada je Agencija za elektroničke medije raspisala natječaj za koncesiju na području grada Zagreba. Poanta je u tome što je bila riječ upravo o onoj koncesiji što ju je Udruga Radio Marije imala već 18 godina (tj. još od 22. veljače 1997.). Radio Mariji se, drugim riječima, htjela, na legalan način, oduzeti koncesija koja je već gotovo dva desetljeća bila u njezinu posjedu. Nitko se od zainteresiranih nije htio javiti na taj natječaj, jer je htio ispasti fair prema Udruzi RM, osim Udruge "Kuća ljudskih prava", među čijim su članicama B.a.B.e, Dokumenta - Centar za suočavanje s prošlošću Vesne Teršelič, Centar za mirovne studije itd.
Kada su u Udruzi Radio Marije shvatili pozadinu tog natječaja, pokrenuli su mehanizam u kojemu je službena Crkva, tj. vodstvo Zagrebačke nadbiskupije na Kaptolu, ali i neki čimbenici iz Vatikana, intervenirala kod državnih vlasti da spriječe oduzimanje frekvencije Radio Mariji. Na kraju se ipak glasalo, a odluka Vijeća za elektroničke medije bila je u korist Udruge RM.
Upitao sam patera Fridla što bi učinio da je odluka dotičnoga Vijeća bila suprotna, tj. da je Radio Mariji bila oduzeta koncesija za grad Zagreb. Odgovorio mi je:
- Mi bismo u tom slučaju sigurno prosvjedovali na ulici. Pozvali bismo slušatelje iz svih krajeva da dođu u Zagreb i vjerujem da bismo ustrajali u prosvjedima dok se slučaj ne bi pozitivno riješio.Također bismo i svim župnicima poslali obavijest o oduzimanju naše zagrebačke frekvencije. To ne bi moglo proći tek tako. Bogu hvala, kao i dobrim ljudima, da je sve riješeno na miran način.
Iako po pravilima Vijeća za elektroničke medije Radio Marija ima pravo na 5 ili 10 minuta po satu puštanja reklama, na tom se Radiju tim pravom ne koriste. Pater Fridl o tome kaže:
- Imamo pravo da puštamo reklame, ali njih ipak nemamo jer je stav Radio Marije da naše slušatelje ne opterećujemo reklamama. Radio Marija jednostavno ne želi na taj način prikupljati sredstva. Naši su nam slušatelji zbog toga zahvalni, kažu: "Hvala Bogu da nemate reklame!" Na Radio Mariji općenito nema loših vijesti, nema reklama, nema političara, nema agresivne glazbe - i mi smo po tome jedinstveni medij u Hrvatskoj.